Neke biljke osvajaju bojom cvijeta, neke mirisom, a sladić je svu svoju karizmu spremio pod zemlju. Njegov korijen toliko je sladak da su ga ljudi stoljećima žvakali kao prirodni bombon, mnogo prije nego što su nastali šareni omoti i industrijski slatkiši. Iz njega su nastali i oni slavni crni štapići i bomboni koji su jednima bili najdraža poslastica, a drugima razlog za sumnju u ukus cijelog čovječanstva. Danas se sladić rijetko nađe na stolu kao sastojak deserta, pa je ovo mali pokušaj da se jedan stari okus vrati tamo gdje pripada – u žlicu.
Sladić (Glycyrrhiza glabra) jedna je od rijetkih biljaka koja je stoljećima uspijevala biti i sirovina za lijek i poslastica. Dok su se druge biljke morale odlučiti hoće li završiti u loncu ili ljekarni, sladić je kroz povijest ravnopravno bio oboje - lijek i hrana.
Njegov korijen sadrži tvari toliko slatke da je ljudima od davnina služio kao prirodni zaslađivač. Žvakali su se komadići korijena, pripremali napici, sirupi i slatkiši, a iz ekstrakta sladića nastali su i oni legendarni crni bomboni koje su generacije djece ili obožavale ili odlučno izbjegavale.
Nadzemni dio slatkog korijena. Odrasla biljka pod zemljom krije dugačak (i do 2 m) korijen, a iznad zemlje gotovo 1 m visoku stabljiku. Za koji tjedan ćemo ju moći prepoznati po blijedo plavom leptirastom cvatu (možda najsličniji bagremovom).
Korijen se iskapa samo od odraslih, starijih biljaka i suši. Dijelovi koje ne iskopamo stvoriti će ponovo novu biljku.
Sušeni korijen se može kupiti u ljekarnama koje drže do sebe i tradicije
Biljka pripada porodici mahunarki, istoj onoj u kojoj su rogač, grah, bob i grašak, premda joj je karakter sasvim drugačiji. Dok rođaci pune plodovima i sjemenkama lonce, sladić najveće blago skriva pod zemljom.
Njegov se korijen iskapa tek nakon nekoliko godina rasta, kada razvije punu aromu i slatkoću po kojoj je poznat.
Danas se sladić najčešće susreće u bombonima i biljnim mješavinama, ali rijetko završi u domaćim slasticama. Šteta, jer njegova nježna, zaobljena slatkoća odlično se slaže s mlijekom, vrhnjem i starinskim kremama.
A budući da ZdravaTrava ima slabost prema pomalo zaboravljenim okusima, red je da i sladić napokon dobije svojih pet minuta.
Slatki korijen na žlicu, recept
Sastojci: 2 žlice (na ravno) usitnjenog suhog korijena sladića; 8 dcl punomasnog mlijeka; 3 žlice griza; 1 žlica škrobnog brašna (Gustin); 1 žlica meda; 3 kapi ekstrakta vanilije; grumen maslaca veličine krupnijeg oraha; prstohvat soli.
Moj isprobani preljev - slatko - kiseli sirup od kupina i jestivi ukras - cvijet boražine i listić koromača.
Sada procijedimo to zaslađeno mlijeko, korijen bacimo, a u mlijeko zakuhamo mješavinu griza i Gustina, malo soli, vaniliju i maslac.
Kada je krema gotova, nakon malo hlađenja umiješati ćemo i žlicu meda (ili šećera) ako volimo slađe slastice
Preporučujem zaslađivanje jer svaka slastica hlađenjem pomalo gubi slatki okus, a i med će lijepo zaokružiti doživljaj slatkog korijena bez da izgubi na okusu i svom neponovljivom, finom mirisu.
Ohlađeno preporučujem kombinirati sa nekim voćnim sirupom (ili pekmezom) slatko kiselog okusa, ne prejakog mirisa