Što god da je tvrdio poznati pjesnik P. P. Njegoš, smokva je ta koju treba opjevati kao "voćku čudnovatu", a ne orah.
Prvo, mada zaista i jeste prava carica ljeta, smokva je taj stručni naziv "carica" dobila zbog regije Karija u Maloj Aziji, jer su stručnjaci zaključili da je to usko područje pradomovina najbolje jestive smokve.
Kad sam već kod jestivosti - postoji i vrsta nejestive smokve, uglavnom ju nazivamo divljaka. Ta nejestiva vrsta ima plodove isključivo zimi, samo u vrijeme kada nema jestivih smokava. Divljaka smokva je druga vrsta, a ne podivljala ova jestiva. To je dobročiniteljica koja opslužuje jestivu caricu malim osicama što oprašuju cvijet.
I taj cvijet kod smokava je čudna pojava. Nalazi se unutar onoga što mi odmah krstimo kao plod, male kruškolike tvorevine sa rupicom na tjemenu, a koja služi da bi osica mogla ući unutra, ali i izaći van nakon oprašivanja.
Tako, onaj najcrnji strah posebno vegetarijanaca, ali i svih koji se boje živih ili mrtvih osa, posve je neutemeljen.
Cijeli životni ciklus te osice se odvija isključivo u plodovima divljake, a jestiva smokva im je zabavna samo par časaka, koliko treba za oprašivanje dok je tvrdi, mladi plod još u fazi cvata.
Zdrav plod jestive smokve ne sadrži nikakve žive ni mrtve bube niti crviće. Kao da u jabuci tražimo pčelu koja ju je oprašila.
Druga je priča prezreli plod kojeg su napale muhe, pčele, ose, mravi ili načele ptice...
Prezreli plod, posebno nakon obilnije kiše, se raspukne i takav zapravo i nije više jestiv za nas. Često počne fermentirati jer je bogat šećerima, a zna i otpasti, pa na tlu imaju tulum puževi, kornjače i poneko zmijoliko stvorenje, da vinske mušice i ostale insekte i ne spominjem. To je dobar razlog da smokvu ne sadimo na malu okućnicu.
Tak i tak u ZdravojTravi pričam samo o samoniklim smokvama. Pogrešno je, a vrlo rašireno tobožnje znanje onih sveznalica što jednom nešto "zdravorazumski" zaključe pa onda cijeli život tupe isto i spremni su se i posvađati braneći svoj stav, da je samonikla samo divljaka, a ne i jestiva smokva.
Komentare tih osoba demokratski sve jednako odmah brišem ispod svojih objava, a uporne blokiram.
Još jedna neobičnost - smokva voli biti sputana u svom razvoju. Niknuti će na najnevjerojatnijim mjestima, često u ruševinama napuštenih kuća ili zidinama starih mlinova duž Zrmanje. Ako ne nađe kakvu ruševinu, smjestit će se u kamenjaru između stijena koje ne obećavaju plodno tlo. Tako, kada naiđemo na samoniklu, a ukusnu smokvu i želimo si ju ponijeti doma za presaditi, treba uzeti reznicu, zakorijeniti ju prvo, a zatim posaditi u prikladnu rupu u koju smjestimo i kamenčinu da se korijen smokve mora malo pomučiti dok ga obavija i nalazi put opskrbe hranjivima.
Recept koji slijedi sam dobila od fb prijatelja. Privuklo me posebno to što Goran tvrdi da se nakon konzumacije te divote postane alav, (nezasitan) i obavezno se redovito ponovo ovaj složenac uvrsti u jelovnik.
U originalnom receptu se upotrebljavaju suhe smokve, pa sam posebno za degustaciju jela osušila dvije šake slatkih plodova. Prvo mi je palo na pamet da upotrijebim svježe, no onda to nije pravo, originalno jelo.
Zapravo, dok ne probamo jelo po originalnom receptu, smatram vrhunskom glupošću odmah praviti izmjene prilagođene nekim svojim idejama, raspoloživim namirnicama, navodnim ukusom, egocentrično snobovskim stavom tobože vrhunskog gurmana i znalca... Propuštamo zabavu.
Opasno dobar složenac, recept
Sastojci - desetak narezanih suhih smokava; komadić zrelog ali još mekanog slanog sira (feta, na primjer); malo komadića vrlo tanko rezanog pršuta; pečena i oguljena paprika.
Okrugli kalup za izrezivanje velikih krafni. To je onaj obruč što izgleda kao limenka bez dna i poklopca, kaže prijatelj.
Priprema
- Kalup treba iznutra obložiti kuhinjskom prozirnom, elastičnom folijom tako da višak viri i van.
Sada ćemo slagati pripremljene namirnice u kalup u slojevima, prekriti složenac slobodnim viškovima folije i malo ali ujednačeno pritisnuti. Može ravnim dnom čaše prikladne veličine. Osloboditi kalup za slijedeći složenac, a ovaj prvijenac degustiramo - pa kada postanemo alavi, sve ostale spremimo na sigurno - u hladnjak, na par sati.
Prije konzumacije stavimo na složenac dekoraciju - "rascvjetanu" svježu smokvu