Svi prepoznajemo smokvu na prvi pogled, no to je ipak vrlo zagonetna voćka. Malo je drugih biljaka o kojima postoji toliko zabluda.
Misterij oprašivanja cvata smokve počinje već kod neprepoznavanja cvata. Za razliku od većine biljaka, smokva sakriva svoj proljetni cvat unutar ovoja oblika sitne žaruljice na čijem tjemenu se nalazi rupica, ulaz za malu osicu oprašivačicu koja ne živi u toj žarulji, nego se rađa iz ličinki i umire nakon razmnožavanja u jednoj drugoj smokvi koju nazivamo divljaka.
Ta divljaka nije ništa više divlja od drugih samoniklih, jestivih smokava što ih nalazimo duž obale Jadrana i uz obale rijeka jadranskog sliva. Divljaku ćemo lako prepoznati po tome što ima plodove zimi. Ti tvrdi, nejestivi plodovi su vrlo korisni jer u njima prezimljuju i razvijaju se kukci oprašivači jestivih smokava.
Narodni naziv kukca oprašivača je još jedan zbunjujući faktor. To je sićušna osica koja nema veze sa onim drugim osama kojih se uglavnom bojimo jer se ponašaju gotovo ljudski - čim si uvrte da su ugrožene, pakosno, otrovno i bolno napadaju. Ova osica - oprašivačica smokve je miroljubiva, nitko ju i ne vidi. Bavi se svojim poslom u tišini i nakon obavljenog posla se vraća na svoj teritorij. Ne zadržava se u oplođenoj smokvi i nema šanse da ju nađemo ni živu ni mrtvu u zrelom, jestivom plodu.
A zreli, ukusan, slatki plod smokve postoji. Nije to više cvat sa nekakvom probavljenom osom kako to ovih dana neodgovorno šire internetom ljubitelji gadljivih horora. To je zbirni plod kao što je i plod murve, duda. Te su dvije voćke bliski rođaci što možemo uočiti već i po građi listova. Razlika je što smokvini plodovi imaju zaštitno usplođe kao omotač, izvana. Iz tih plodova će daljnjim sazrijevanjem nastati sjemenke. Ne raznosi ih vjetar kao većinu drugih. Raznijeti će ju ptice, životinje ili ljudi koji rado jedu smokve, nakon što neoštećene sjemenke prođu kroz probavni trakt. No, dobro. Više ptice nego ljudi.
Tako u prirodnim staništima smokve, mediteranskom klimatskom bazenu, imamo samonikle i vrlo ukusne smokve izrasle iz sjemena.
Toga nema u unutrašnjosti, jer tamo nema ni te vrste divljake u kojoj prezimljuju i razmnožavaju se osice - oprašivači smokava.
I u unutrašnjosti će smokva preživjeti, bez obzira na klimu. Izdržljivo je to i otporno drvo, no neće se moći razmnožavati sjemenom jednostavno zato što nije oplođeno u vrijeme cvatnje.
U svojoj borbi za preživljavanjem, ova će se otporna i dugovječna voćka snalaziti samooplodnjom, zapravo partenokarpijom. Partenokarpija je doslovno u prijevodu djevičanska oplodnja. Pa se vi mislite, nevjernici!
Jestiva smokva ne može "podivljati" i ne treba ju kalemiti, osim ako se ne želimo igrati Stvoritelja i na jednom stablu imati više različitih vrsta.
Još jedna, vrlo stara zabluda je da su Adam i Eva, spoznavši svoju golotinju kao sramotnu, pokrili vrlo osjetljive dijelove anatomije smokvinim listovima. Smokvini listovi izazivaju kontaktom jak svrbež, pa su one umjetničke slike na kojima se taj par ne češe vrlo neuvjerljive. Prije će biti da su ovi opamećeni ljudi izlaskom iz Raja zapravo prošvercali sadni materijal u nadi da će ga razmnožiti na nekom drugom, demokratskijem mjestu. Što se tiče stvaranja demokracije, svjedoci smo dugotrajne povijesne zablude.
Druga im je namjera uspjela - smokvu se može vrlo lako razmnožiti svim dijelovima biljke.
Ima još masu zabluda o ovoj biljci i njenim plodovima, no o tome u nekoj od slijedećih epizoda moje sapunice.
Slijedi recept za konzerviranje smokava bez konzervansa, a nije sušenje.
Ovaj "džem" može trajati mjesecima ako poštujemo higijenske norme u pripremi i skladištenju i ne potrošimo ga prije.
Nije to baš pravi džem. Poslužiti će i kao namaz na kruhu sa maslacem, ali i kao sastavni, slatki dio smutija, premaz preko lincer torte i ostalih prhkih kolača, nadjev za palačinke ili dodatak, pa i osnova sladoleda...
I kao uspomena na ljeto koje je daleko privlačnije zimi u uspomenama, nego sada po ovim vrućinama, gužvi i danonoćnoj, uzbuđenoj ciki turista koji su uvjereni da su platili ne samo svoje noćenje nego i pravo da ometaju naše, komarcima što zadovoljno siti podriguju prije nego ostanu tek gadna mrlja na zidu.
Pečeni "džem" bez šećera
Sastojci - 2 kg zrelih smokava; sok jednog limuna; 3 lista barbarože (mirisne pelargonije); 1 žličica đumbira u prahu.
Priprema - Smokvama odrezati tvrdi repić, razrezati ih na četvrtine i staviti u duboku tepsiju za kolače. Umetnuti listove barbarože, poprašiti đumbirom i poprskati limunovim sokom.
Sve ovo se može i sa drugačijim začinima ili čak i bez njih. Od drugih začina predlažem rum, čokoladu, ekstrakt vanilije, koricu i sok naranče, malo prošeka i što god vam drugo padne na kreativnu pamet.
Još vrući "džem" treba radi dužeg čuvanja stavljati u još vruće, sterilizirane staklenke čije smo poklopce također prokuhali.
Ako smo napravili veću količinu ovoga, pasterizacija je još jedan postupak koji garantira dugotrajnost.
Sažmi