Preskoči na glavni sadržaj

Smokva; Ficus carica - Rezanci sa smokvama

 


Ruševine mlina na Zrmanji osvajaju samonikle smokve:

Pred kraj ljeta je vrijeme od smokava (Ficus carica). Na svakom koraku duž obale guraju se okićene plodovima u bojama od žute preko zelene do tamno ljubičaste, skoro crne. Ima ih i prugastih. Kod nas se nazivaju turkinje jer liče na turbane, a možda je istinita i priča da su ju donijeli pomorci pravo iz Turske. One Turske kada je bila carstvo što je pokrivalo pola Evrope i Azije, pa nisam sigurna da li je smokvu uopće trebalo nositi. Odoše Turci, ostade prugasta smokva ...Ipak mislim da je ta smokva i starija od Osmanlijskog carstva. Povijest mi nije jača strana. Jedino sam sigurna da su brojni osvajači jadranske obale od pradavnih vremena do današnjih turista dobrim dijelom dolazili ovamo radi smokava. Ne samo radi čistog mora i blještavila sunca.    Taj slatki plod jedu i mnogi drugi, ne samo ljudi. Ako nemate dovoljno gostiju ili veću porodicu da svako jutro ubere barem dio zrelih plodova, doživite najezdu osa, mrava i mnogih drugih insekata kojima ne znam ni naziv.                                                                                                                                                                  Zlatne mare, kojih ove godine ima jako puno, obožavaju zrele smokve.                                                              Onda ptice. Cijeli ptičji rezervat sa Paga se gosti na mojim smokvama. Ponekad samo kljucnu neki od plodova, pa ako im se ne sviđa okus, prijeđu bezobrazno na drugi, treći i tako do bezbroj. Ovdje je bezbroj broj kojeg ne znam.                                                                                                                                                Jučer sam vidjela tri kornjače kako zajedno jedu prezrelu smokvu što je otpala sa drveta. Te prezrele smokve je već zahvatilo alkoholno vrenje zbog visoke koncentracije šećera i vrućine. Mislim da su te kornjače organizirale pijanku. Zašto bi inače navalile sve na jednu smokvu kad plodova po kamenjaru ima i više nego one mogu pojesti.                                                                                                                                     Posebna je priča ako volite jesti puževe. Poslije prve kiše iza Vele Gospe izmile oni iz ljetnoga sna i navale na smokve ispod drveta. Treba samo noću doći sa lampadinom i pokupiti ih dovoljno da obližnja konoba pogosti sve Talijane i Francuze u normalnoj turističkoj sezoni. Naime, kod nas se ispod smokava skupljaju najukusniji, najtraženiji i najskuplji evropski jestivi puževi - Helix aspersa.                                             Dalmatinska kuhinja je jedno vrijeme bila glasovita kao najzdravija na svijetu. Možda zato što ne deblja. A ne deblja samo zato što ste poslije naših jela uglavnom i dalje gladni, ali ne dobijete repete.                               Razne kombinacije namirnica kako ih ostatak svijeta rado koristi, kod nas su čudna novotarija. Novotarije uglavnom preziremo jednostavno zato što su novotarije.                                                                                 Da turisti ne donose šolde, i njih bismo sigurno rastjerali.

Rezanci sa smokvama, recept

Sastojci za dvoje gladnih, naprednih gurmana - domaćih rezanaca koliko mislite da je dosta; tuce zrelih, ne prezrelih crnih smokava; šaka maslina iz slanice; 200 gr feta sira ili nekog sličnog slanog, zrelog; 150 gr mesnate pancete narezane na vrlo tanke komadiće, maslac ako je potrebno (to ako panceta nema dovoljno bijelog). Sol i obilje svježe mljevenog papra.

Priprema - Skuhati rezance u slanoj vodi i ocijediti.
Hrskavo prepržiti pancetu i umiješati kuhane rezance. Izmaknuti sa štednjaka, neka pašta upije masnoću i miris.
Sir i smokve narezati, masline ocijediti iz slanice i sve umiješati u još toplu paštu. Sve dobro posuti paprom iz mlinčića. Sol više neće trebati. Svi sastojci osim smokava su već slani.
Jela u kombinaciji sa smokvama treba obogatiti sastojcima koji sadrže bjelančevine, radi metabolizma. Ta kombinacija sprječava naglo podizanje glukoze u krvi. Napomena za one što u svemu traže "ljekovitost" prije nego stave zalogaj u usta. Kada probaju ovo jelo, barem privremeno prestanu analizirati idealan odnos magnezija i kalcija u slatkim smokvama...To je trenutno popularnije od vitamina.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...