Pred kraj ljeta je vrijeme od smokava (Ficus carica). Na svakom koraku duž obale guraju se okićene plodovima u bojama od žute preko zelene do tamno ljubičaste, skoro crne. Ima ih i prugastih. Kod nas se nazivaju turkinje jer liče na turbane, a možda je istinita i priča da su ju donijeli pomorci pravo iz Turske. One Turske kada je bila carstvo što je pokrivalo pola Evrope i Azije, pa nisam sigurna da li je smokvu uopće trebalo nositi. Odoše Turci, ostade prugasta smokva ...Ipak mislim da je ta smokva i starija od Osmanlijskog carstva. Povijest mi nije jača strana. Jedino sam sigurna da su brojni osvajači jadranske obale od pradavnih vremena do današnjih turista dobrim dijelom dolazili ovamo radi smokava. Ne samo radi čistog mora i blještavila sunca. Taj slatki plod jedu i mnogi drugi, ne samo ljudi. Ako nemate dovoljno gostiju ili veću porodicu da svako jutro ubere barem dio zrelih plodova, doživite najezdu osa, mrava i mnogih drugih insekata kojima ne znam ni naziv. Zlatne mare, kojih ove godine ima jako puno, obožavaju zrele smokve. Onda ptice. Cijeli ptičji rezervat sa Paga se gosti na mojim smokvama. Ponekad samo kljucnu neki od plodova, pa ako im se ne sviđa okus, prijeđu bezobrazno na drugi, treći i tako do bezbroj. Ovdje je bezbroj broj kojeg ne znam. Jučer sam vidjela tri kornjače kako zajedno jedu prezrelu smokvu što je otpala sa drveta. Te prezrele smokve je već zahvatilo alkoholno vrenje zbog visoke koncentracije šećera i vrućine. Mislim da su te kornjače organizirale pijanku. Zašto bi inače navalile sve na jednu smokvu kad plodova po kamenjaru ima i više nego one mogu pojesti. Posebna je priča ako volite jesti puževe. Poslije prve kiše iza Vele Gospe izmile oni iz ljetnoga sna i navale na smokve ispod drveta. Treba samo noću doći sa lampadinom i pokupiti ih dovoljno da obližnja konoba pogosti sve Talijane i Francuze u normalnoj turističkoj sezoni. Naime, kod nas se ispod smokava skupljaju najukusniji, najtraženiji i najskuplji evropski jestivi puževi - Helix aspersa. Dalmatinska kuhinja je jedno vrijeme bila glasovita kao najzdravija na svijetu. Možda zato što ne deblja. A ne deblja samo zato što ste poslije naših jela uglavnom i dalje gladni, ali ne dobijete repete. Razne kombinacije namirnica kako ih ostatak svijeta rado koristi, kod nas su čudna novotarija. Novotarije uglavnom preziremo jednostavno zato što su novotarije. Da turisti ne donose šolde, i njih bismo sigurno rastjerali.
Rezanci sa smokvama, recept
Sastojci za dvoje gladnih, naprednih gurmana - domaćih rezanaca koliko mislite da je dosta; tuce zrelih, ne prezrelih crnih smokava; šaka maslina iz slanice; 200 gr feta sira ili nekog sličnog slanog, zrelog; 150 gr mesnate pancete narezane na vrlo tanke komadiće, maslac ako je potrebno (to ako panceta nema dovoljno bijelog). Sol i obilje svježe mljevenog papra.
Hrskavo prepržiti pancetu i umiješati kuhane rezance. Izmaknuti sa štednjaka, neka pašta upije masnoću i miris.
Sir i smokve narezati, masline ocijediti iz slanice i sve umiješati u još toplu paštu. Sve dobro posuti paprom iz mlinčića. Sol više neće trebati. Svi sastojci osim smokava su već slani.
Sir i smokve narezati, masline ocijediti iz slanice i sve umiješati u još toplu paštu. Sve dobro posuti paprom iz mlinčića. Sol više neće trebati. Svi sastojci osim smokava su već slani.
Jela u kombinaciji sa smokvama treba obogatiti sastojcima koji sadrže bjelančevine, radi metabolizma. Ta kombinacija sprječava naglo podizanje glukoze u krvi. Napomena za one što u svemu traže "ljekovitost" prije nego stave zalogaj u usta. Kada probaju ovo jelo, barem privremeno prestanu analizirati idealan odnos magnezija i kalcija u slatkim smokvama...To je trenutno popularnije od vitamina.