Preskoči na glavni sadržaj

Smokva, Ficus carica - Sladoled

 

Vruće ljeto ne pogoduje samoniklom jestivom bilju. Tek najsnažnije biljke, prilagođene vrućinama, preživljavaju to godišnje doba: tušt, matar, štir i smokva. Smokva, Ficus carica zapravo uživa u ovakvim okolnostima. Plodovi postepeno i lijepo sazrijevaju, malo toga otpadne fermentirano, ne pucaju, mnogi se osuše već na stablu.
Jedna od mnogih zabluda o smokvama je da samonikle smokve nisu jestive. Istina je da postoji i "divlja" uglavnom samonikla smokva, Ficus caprifilus - no to je posve druga vrsta. Njeni plodovi nikada ne sazriju do mekoće. Cijele zime ostaju na stablu i vrlo su korisni jer služe za prezimljavanje malenog kukca oprašivača drugih, jestivih smokava koje nisu samooplodne.
Taj kukac nakon oplođivanja cvata jestive smokve izlazi van kroz istu rupicu na tjemenu ploda kroz koju je i ušao. Nije točno da zrela, zdrava smokva može imati crva, kao na primjer trešnja. Zato su one predstave nekih "ljubitelja" smokava koji prvo ogule plod, pa ga onda seciraju kao trupla iz CSI tv serija vrlo gadljive i posve nepotrebne.
Oni koji sumnjaju u mogućnost postojanja samoniklih, vrlo ukusnih smokava trebali bi prošetati duž obala Zrmanje i svih njenih pritoka. Te su obale vrlo bogate samoniklim smokvama svake vrste - od onih "divljih" do zelenih i crnih jestivih, jednorotki i dvorotki.

I sušenje smokava na suncu ove godine je dugo moguće upravo zbog suhog i vrelog zraka.
Kada se smokve više ne budu mogle sušiti na suncu zbog kiše (postoji li ta pojava još uvijek negdje!?), vrijeme će biti za ukuhavanje džemova. E, o tome sam htjela.
Generalna proba za dobar džem je kuhanje pola kile smokava sa malo šećera, kore i soka limuna pa u sladoled.
Kasnije, kada zahladi, ću napraviti dovoljno džema da se i preko zime mogu počastiti dobrim, domaćim sladoledom.
Jeste li ikada sjedili na podu kraj tople peći, grijali leđa dok vani divlja bura i jeli sladoled? Probajte. Ja o tome maštam cijelo ljeto.

Sladoled od smokava, recept
Sastojci - 500 gr krupno narezanih smokava; kora i sok polovine limuna; 150 gr skute (ili drugog kremastog sira); pola šalice vrhnja za šlag; mali prstohvat soli - ako skuta nije posoljena; 3 žlice šećera.
Sladoled se može zasladiti medom ili sirupom agave, no onda se sladilo dodaje na kraju, ne kuha se sa smokvama. Smrvljeno suho lišće stevije se može kuhati u džemu.

Priprema - Smokve skuhati u vrlo malo vode, tek da pokrije dno posude, zajedno sa šećerom, tanko rezanim žutim dijelom korice i sokom limuna. Pustiti da se ohladi pa smiksati zajedno sa skutom.
Posebno napraviti šlag i umiješati ga u voćnu masu sa skutom.
Provjeriti okus, dodati možda još limunovog soka ako treba i zalediti u plitkoj posudi.
Plitka posuda je bitna samo da se sladoled brže zaledi. Tko ima strpljenja čekati na ljetnoj vrućini!?
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više