Preskoči na glavni sadržaj

Smokva, Ficus carica - Ulje od smokvinog lista


Neću opet o smokvama, to je preširoka tema. Koga zanima, ZdravaTrava ima tražilicu i jako puno provjerenih činjenica na tu temu.
Plod smokve navodno, osim što je vrlo ukusan, služi i kao ljekovit - pojačava intelektualne sposobnosti.
Ne vjerujem puno u to. Dovoljno je čitati po internetu što su "mudraci" objavili o smokvama. Priče o malo kojoj biljci može nadmašiti takav zbir predrasuda i gluposti.
A možda su to napisali - prepisali samo oni koji zapravo uopće ne jedu smokve...
Listovi smokve su pomalo zanemareni u temi o jestivosti. Ljekovitost listova je zato isto jako naglašena. Liječi baš sve.
Osim gluposti.
Glupost je valjda jedina neizlječiva bolest, no ta je tema još uvijek tabu, a oboljeli se ni ne žele liječiti.
Ulje od smokvinog lista nije neka poznata namirnica. Prije izuma blendera pravljeno je uglavnom manje uspješno i više mukotrpno maceracijom i izlaganjem suncu kroz magičnih 40 dana.
Proizvod je rijetko zadovoljavao organoleptičke uvjete kvalitete jer izlaganje suncu nije nešto što ulje dobro podnosi.
Ne znam tko je izumio blender, ali zaslužuje zahvalnost i divljenje. Možda netko tko je redovito jeo ljeti svježe, a zimi suhe smokve i zbilja su djelovale na umne sposobnosti.

Ulje od smokvinog lista
Sastojci za oko 2 dcl ulja:
5 - 6 mlađih, svježih listova smokve*; 2 dcl ulja što neutralnijeg mirisa i okusa (biljno, kukuruzno, repičino, ono koje i inače koristimo u svojoj kuhinji).
Priprema:
Ulje zagrijemo na oko 60°C - to je ono što još uvijek ne peče ako gurnemo prst unutra. Listove oslobodimo peteljki, natrgamo ih na sitnije dijelove, pa smiksamo u blenderu zajedno sa uljem u jednoličnu smjesu.
Ovu gustu, masnu i jako zelenu tekućinu procijedimo kroz više slojeva gaze umetnute u lijevak (piriju).
Gotovo.
*Smokva ima kroz cijelu vegetacijsku sezonu mladih listova. To su oni listovi na vrhovima grana. Tako se grane razvijaju skoro do kasne jeseni.
Okus i miris ovoga ulja podsjeća na kokos, ali je diskretniji. Može poslužiti i u dekorativne svrhe kapnut po površini neke juhe, no kao nutrijentima bogatu namirnicu ipak ga je bolje ukomponirati svrhovito, povremeno umjesto nekog drugog ulja koje uobičajeno koristimo.
Primjer je poznata talijanska salata caprese (kapreze), salata u tri boje talijanske zastave koju čine samo tri osnovna sastojka - svježi pomidori, mozzarela sir i listići bosiljka.
Začin su samo sol i ulje - maslinovo, za one koji nemaju smokvino.
Oznake:

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...
Pročitajte više

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...
Pročitajte više

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...
Pročitajte više