Više je opravdanih razloga za naziv ovoga likera - nešto vrlo slično radili su vikinzi u vrijeme kada su u nordijskim šumama živjeli zmajevi (barem su u to ljudi čvrsto vjerovali).
Za zmajeve ne znam, ali velike, stare šume smreke Picea abies još uvijek tamo postoje.
Imamo toga i mi - čak pravu prašumu na Velebitu. U tim našim šumama ima i pojedinačnih stabala tise, Taxus baccata. Ova otrovna ljepotica dijeli ista staništa sa smrekom, možda ipak voli malo, samo malo topliju klimu, pa ćemo je prije naći kako solira na nešto nižoj nadmorskoj visini. Zbog interesa drvne industrije tisa je do te mjere prorijeđena da je sada na hrvatskoj list ugroženih, zaštićenih biljaka.
Ovdje ju spominjem isključivo kao primjer moguće, opasne zabune pri branju jestivih igličastih listića smreke. Za razliku od smrekinih listića koji su postavljeni gusto okolo naokolo po grančicama, tisine iglice su plosnato raspoređene i dosta su mekše. 
Lako je razlikovati ova stabla kada imaju plodove. Umjesto dugih, visećih, cilindričnih češera kojima se okiti smreka - upravo sada, početkom jeseni tisa se pravi važna dekorativnim žarko crvenim bobicama.
I tu je opasna kvaka!
Cijelo stablo tise, sve na njemu i ispod površine tla je smrtonosno otrovno - sve osim mekanog usplođa bobice, tog crvenog omotača otrovne koštice. Taj dio je jestiv i zapravo najčešći uzrok trovanja ili zato što se sažvače i koštica, ili jer se ne odvoji dobro od jestivog dijela - jer ni to baš nije lako.
Problem je što je ova zavodljiva otrovna boba ustvari ukusna - taj tanki jestivi sloj oko otrovne koštice ima blagi smolasti okus sličan smrekovim iglicama kombiniran sa slatkastim okusom malina.
Postoji zapis u starim recepturama za voćne likere o navodnom pokušaju plasiranja likera od usplođa tisinih bobica. Nepouzdana je to informacija ( zapravo se radi o prevari ) - liker je plasiran kao "tajna receptura kako učiniti plod tise bezopasnim" a koju samo proizvođač zna. Zapravo je to bio posve bezopasan "šumski liker" napravljen od smrekinih grančica i malina.
Slijedi isproban, malo dorađen začinima recept za vrlo ukusan "šumski" liker koji će, ako ga ovih dana napravimo, biti najbolji upravo onda kada ga trebamo - za one divne zimske praznike oko Božića i Nove Godine - uz sve one sitne kolačiće što označavaju slatki dio tog perioda.
Nije vrijeme zrelih malina u šumi, no mogu se upotrijebiti one što čuvamo u ledenicama, ili osušene za čajne mješavine.
U nedostatku malina - sasvim je u redu staviti na maceriranje zajedno sa predloženim sastojcima zrele plodove divlje ruže, šipke.
To ćemo sigurno i sada naći uz rubove šuma...
Liker šumskoga zmaja
Sastojci: 3/4 šalice za bijelu kavu iglica smreke (u nedostatku smreke može se upotrijebiti bor, ali onda neka bude puna šalica nasjeckanih iglica); oko 200 gr zrelih svježih (ili odleđenih) malina. U zamjenu za svježe maline možemo upotrijebiti 100 gr sušenih ili 1,5 šalicu svježeg, malo zarezanog šipka divlje ruže; tanko narezana kora limuna, samo žuti dio; štapić cimeta ili mahuna vanilije; 1 l dobre rakije lozovače i 4 žlice meda.
Priprema - sve navedene sastojke osim meda prelijemo rakijom i ostavimo u staklenoj tegli negdje na sobnoj temperaturi najmanje tri tjedna, optimalno 4 - 5. Procijedimo sadržaj, umiješamo med i ostavimo još barem tjedan dana da "se okusi prožmu" što bi rekli tv chefovi - zapravo da liker sazrije i bude idealnog okusa, mirisa i lijepe jantarne boje.