Štir je vjesnik ljeta. Nepogrešivo niče pred ljetne vrućine i traje sve dok traju i one. Oštrodlaki štir, Amaranthus retroflexus nije oduvijek naša biljka. Uvezen je iz Amerike i posebno se invazivno raširio Dalmacijom. Krenuo je i dalje, ali dalmatinska mu klima ipak najbolje odgovara. Jedna druga vrsta, a ima ih mnogo, iz iste porodice i roda, Amaranthus caudatus, lisičji rep, češća je u unutrašnjosti.
I lisičji rep je uvezen, doduše kao ukrasna biljka koju rado siju ljudi po vrtovima, no jednako je invazivan kao i ovaj prvi. Ima sposobnost odbaciti zrele, klijave sjemenke prije nego mi zaključimo da su klijave. Lisičji rep se razlikuje od oštrodlakog štira izgledom cvata.
Dok oštrodlaki štir raskošno cvate iz pazušaca gornjih listova razgranate stabljike, posebno razvijajući onaj neugledni, zelenkasti kljunasti cvat na vrhu koji se redovito savija prema tlu, ne bi li uz pomoć gravitacije i vjetra bolje rasijao svoje potomsrvo, lisičji rep cvate jednim lažnim klasom u vis, poput kićenog crvenog lisičjeg repa.
Obje su biljke jestive.
Zeleni štir ima ukusnije, lijepe krupne listove, a kod lisičjeg repa se nešto više cijene sjemenke. Te sjemenke su ono što se pod zbunjujućim nazivom amarant prodaje po trgovinama zdrave hrane kao zdrava "žitarica".
Sjemenke štira se mogu osim uobičajenog načina pripreme kuhanjem, kokičati. Minijaturne kokice od sjemenki štira se dalje ugrađuju u razne kaše, kruh, peciva, kolače a meni su posebno drage u čokoladi.
Mladi i mekani, relativno krupni listovi za tek izniklu biljku, su zajedno sa dijelom stabljike vrlo ukusno zeleno povrće. Skoro su posve neutralnog okusa, pa se mogu uspješno kombinirati sa mnogim drugim namirnicama i začinima, pa čak i u slatkim jelima. Odlikuje ih fina, svilenkasta tekstura kojom obogaćuju kombinaciju inače suhih namirnica. U kuhanim jelima zadržavaju lijepu zelenu boju.
Posebna vrijednost štirova je u njihovoj sezoni rasta. Cijelo ljeto, kada svo drugo zeleno povrće klone i nestane, štir nas raduje svojim zelenilom.
Treba li reći da je štir proglašen invazivnim, štetnim korovom ? Ni prva ni zadnja ukusna biljka protiv koje se bezuspješno bori kemijska industrija udružena sa ljudskom glupošću. To je razlog zbog kojeg ga ne treba sabirati za jelo po obrađenim površinama čije vlasnike i njihove metode uzgoja ne poznajemo. Uostalom, ima i drugih opravdanih razloga - branje bilo čega bez dozvole vlasnika terena je zapravo krađa i podliježe svim onim posljedicama koje svaka krađa može izazvati.
Slijedi recept za ukusno jelo koje može biti samostalan zdrav obrok uz možda neku salatu. Protivnica sam neumjerenosti, pa tako ni previše zdrav obrok sigurno nije idealan. Može se ublažiti dodavanjem fine pohane šnicle...
Povrtna tarana, recept
Sastojci - 3 šalice mladih listova i vrhova grančica štira; 3 - 4 žlice tarane (tjestenina oblika riže); 1 kapula; 2 mrkve; 1 šalica šampinjona narezanih na listiće; masnoća po izboru, sol i papar.
Priprema - Štir preliti kipućom vodom i nakon par minuta ocijediti i grubo narezati.
Na masnoći pržiti narezanu kapulu zajedno sa kolutićima mrkve, pa kada kapula počne žutiti, dodati i gljive. Kratko pirjati uz miješanje dok se tekućina koju ispuste gljive ne reducira. Sada dodati taranu i narezan štir. Naliti vodom, samo da ogrezne i kuhati još desetak minuta. Pred kraj izmaknuti sa štednjaka i pustiti da tarana upije i posljednju slobodnu tekućinu