Preskoči na glavni sadržaj

Štir, Amaranthus retroflexus - Čupava marenda

 

Štir je biljka bogate povijesti. Prošla je sve korake od osnovne hrane južnoameričkih prostora gdje je uzgajana kao pseudožitarica, do osvajanja Evrope kao jedan od najčešćih, vrlo upornih i invazivnih korova, do povratka statusu zelenog povrća, krmne biljke i ponovo pseudožitarice. Zbog ljepote i žarko tamno crvene boje cvata, različito obojenih listova i veličine, neki varijeteti su i ukrasne vrtne biljke.

Listovi štira imaju boju očiju najljepšeg mačka u široj okolici moje kuhinje:
Kod nas je najčešći samonikli varijetet zeleni štir, Amaranthus retroflexus, bogatog također zelenog, klasastog cvata što se kukasto savija pod vlastitom težinom. Sjemenke ovoga štira su također jestive, mnogobrojne, vrlo sitne i tamne u zrelosti. Štir, rumenika, bogatuš, šćirenica, amarant su brojni nazivi koji svjedoče o raširenosti biljke. Vrijednost zelenog dijela ove biljke nije samo u vrlo ugodnom okusu i izdašnosti. U najtoplije doba godine, kada oskudijevamo svježim zelenim lisnatim povrćem, štir caruje zajedno sa tuštom (Portulaca oleracea) po dvorištima, zapuštenim terenima, po livadama, poljima i oranicama, pored staza i puteva. Voli pjeskovito ali i humusno tlo bogato dušikom. Listovi štira se ističu visokim vitaminskim vrijednostima. Sadrže 135 - 185 mg% vitamina C i oko 13 mg% karotina (izvor: Lj. Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja). Sjemenke štira su bogate škrobom i bjelančevinama. Mljevenjem sjemenki dobivamo krušno brašno, a mogu se koristiti i cijele, poput prosa, ili se kratkim tostiranjem na suhoj tavi mogu od njih napraviti minijaturne kokice. 
Čupava marenda, recept 
Sastojci za 2 - 3 porcije - Oko 500 gr mladoga štira (mlad je sve dok ne procvate). Beru se vrhovi biljaka, listovi zajedno sa stabljikama. 250 - 300 gr bijeloga kruha, ili još bolje, peciva; 2 dcl mlijeka; 2 jaja (odvojiti bjelanjak); 60 gr omekšanog maslaca; sol i papar. Za premaz - kajmak ili mazivi sir, a može i malo prešane šunke.
Priprema - Štir kratko blanširati, ohladiti pod mlazom vode, dobro ocijediti i ižmikati, pa vrlo sitno narezati. Kruh iskidati na komadiće i preliti mlijekom, da se dobro namoči. Ocijediti i ižmikati, a mlijeko što ostane popiti ili dati mački što vas gleda sa obožavanjem dok kuhate. 
Štir, kruh, maslac i žumanjke dobro izmiješati, začiniti solju i paprom. pa na kraju pažljivo i ravnomjerno umiješati snijeg od bjelanjaka. Uliti masu u maslacem premazanu tepsiju i peći na 180°C oko pola sata. Ovo je izvrsno i bez ikakvog nadjeva, no ako želite obradovati nepce (a tko ne bi želio!?), malo ohlađen slani kolač premažite zrelim kajmakom ili sirnim namazom - već prema ukusu i stanju u hladnjaku.
Podijeljeno s publikom Javno

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...