Primorski oman, talčanj, Inula crithmoides je i zimi zelena trajnica, glavočika koja raste isključivo u blizini mora. Ovo su me proljeće toliko okupirale druge samonikle jestive biljke, da su se ove morske ljepotice stigle do te mjere oporaviti od posjeta da je moja stara šetnica uz samu obalu posve zarasla.
Nije tu jestiv samo talčanj. On dijeli stanište sa matarom i morskom lobodom.
Ima još puno halofitnih jestivih samoniklih biljaka naviklih na ronjenje pod plimom i tuširanje valovima. Nimalo im ne smeta morska sol. Naprotiv, hrani ih.
Riječ crithmoides u latinskom nazivu sugerira sličnost sa motarom, Crithmum maritimum.
Jedina sličnost sa motarom je stanište, no tu ima još masa drugih biljaka i nikom nije palo na pamet da su slične.
Inula je jestiva kroz cijelu godinu. Vrijeme cvatnje ne mijenja njene kvalitete. Jedino što može malo smanjiti njenu dostupnost je neuobičajeno jaka zima ili orkanska bura koja obrije cijelu obalu. Takve bure znaju obrijati ne samo kopneni dio obale, nego i dno morskog plićaka.
Tada nema ni šetnje, o turizmu da i ne govorimo.
U pitome, tople i mirne dane proljeća, oporavljena sočna inula i stjenovita morska obala u zavjetrini od bure, jednostavno izazivaju gurmanske asocijacije.
Ako se ne libite zavrnuti nogavice i zagaziti u prohladni plićak, u samo pola sata možete prikupiti prilipaka, ogrca i poneku dagnju punu plastičnu dječju kanticu koju ste pokupili malo prije u svojoj akciji čišćenja obale od plastike.
Ako nema kantice, ne ginu vam mokri džepovi. Uostalom, zavrtanje nogavica također je samo naivni pokušaj. Svaki slijedeći prilipak ili dagnja su za koji centimetar dublje.
Uz par grančica sočne inule, već imate osnovu morskog rižota.
Rižoto iz plićaka, recept
Sastojci - Svježi školjkaši, nije bitno koji; talčanj; riža; bijelo vino, a može i suhi rose (baš je dobar!); na suncu sušeni pomidori koje treba potrošiti jer će uskoro sezona svježih (može i neki drugi oblik sačuvanih lanjskih rajčica); kapula; malo miješanog ulja i papar.
Oni što ne vole papar biti će uskraćeni za vrhunski okus ovog rižota.
Priprema - Ni školjke ni inulu ne treba prati. Kupaju se cijeli život. Školjke staviti u vrlo malo vode da se kuhaju, samo da se otvore. Izmaknuti sa vatre da se hlade.
Na ulju staklasto prepržiti kapulu i dodati rižu , da i ona postane porculanski prozirna, Naliti mješavinom procijeđene vode u kojoj su se kuhale školjke i dijelom vina koje ćete pijuckati dok kuhate. Sada je vrijeme i za pomidore.
Dok riža krčka, očistiti listiće inule sa tvrdih grančica i od suhe morske trave što ju je ostavila zadnja velika plima.
Ohlađene školjke izvaditi iz kućica., pa ih zajedno sa inulom staviti u već skoro gotovi rižoto.
Svaka čast talijanskoj kuhinji, nemam ništa protiv nje - no ovo je moja. Riža al dente, odnosno da se posebno vidi i osjeti svako zrno, u morskom rižotu je po mom dubokom uvjerenju čisti promašaj. Rižoto mora biti mekan, sočan, na granici mljackavosti i svi okusi prožeti.
Da ne zaboravim. Ni slučajno nemojte dodavati sol. More što ga ispuste školjke i talčanj je posve dovoljno slano