U široj okolici moje kuhinje koja obuhvaća dio morske obale u Velebitskom kanalu te južne obronke Velebita, upravo je sada (rujan) vrijeme sazrijevanja plodova mnogih šumskih voćkarica.
To je posebna grupa samoniklih grmova i stabala jestivih plodova, veoma važnih za očuvanje vitalnosti i otpornosti šumskih ekosustava.
U ove voćkarice jesenskih plodova toga kraja spadaju trnjina, mukinja, divlja jabuka i kruška, drijen , jarebika, oskoruša, lijeska, fafarikula, kupina, divlja ruža i tisa, a ne treba zanemariti ni jesenske plodove gloga , kleke i šmrike....
Rašeljka i divlja trešnja su još početkom ljeta dale svoj doprinos bioraznolikosti i sada ponovo cvatu. Uzalud. Prevarila ih je topla jesen i par obilnijih kiša.
Trnjina, crni trn, trnula, Prunus spinosa, se pojavljuje kao vrlo niski, gotovo puzeći grm na suhome kršu kojeg redovito brije jaka bura, zatim često kao grm prostrane, razgranate krošnje u sastavu makije, te najzad i kao nisko stabalce na terenima bogatijeg tla sa dovoljno vlage, na primjer uz obale Zrmanje.
Ta je listopadna, sveprisutna voćkarica među prvima koje procvatu u proljeće i među zadnjima na jesen i zimu koje čuvaju zrele plodove.
Foto: Jasna Terzija
Česta tvrdnja da je trnjina jestiva tek poslije nekoliko mrazova, jednostavno ne važi u ovim krajevima. Tu nema mraza baš svake godine. A zrelih, sočnih trnjina ima.
Okus plodova trnjine je opor i kiseo. Nije baš nešto za poželjeti pozobati u značajnijim količinama. Pticama taj okus ne smeta. Jako se vesele zrelim plodovima.
Prerađevine tipa marmelada, kvasina, alkoholna pića, žele ili sirup od trnjine same ili u kombinaciji sa drugim voćem su već nešto što bi bilo šteta propustiti.
Oni kojima su vrhunac kulinarskog i gastronomskog dometa čajevi, također bi sada trebali krenuti u akciju prikupljanja ovih plodova.
Sirup je višenamjenska prerađevina. Nemaštoviti će ljudi koristiti sirup samo kao bazu raznih pića ili jednostavan preljev preko slastica, najčešće palačinki. Sve je to dobro, no postoji i puno bolje!
Sirup od trnjina i divljih jabuka je zbog bogatstva pektinom gust i bez puno šećera, pa je idealan sastojak voćnog sladoleda, finog likera, panakote, krema za torte i kolače, a samo malo dužim iskuhavanjem pretvorit će se u žele bez potrebe dodavanja nekih drugih zgušnjivača.
Sirup od trnjina i jabuka, recept
Sastojci - na svakih pola kilograma zrelih trnjina treba isto toliko očišćenih i na kockice narezanih jabuka, te šećera upola manje od izmjerenog, otkapanog soka.
Priprema - Jabukama odrezati oštećene dijelove, ukloniti jezgru i narezati ih na sitnije kockice.
Na količinu od ukopno 1kg voća (trnjine i očišćene jabuke zajedno) treba dodati 6 dcl vode (to su 3 čaše) i zakuhati do ključanja, a onda stišati plamen i krčkati dok ne počne pucati kožica trnjina, a jabuke omekšaju. To će se dogoditi za samo desetak minuta kuhanja.
Sada je vrijeme za izmaknuti voće sa štednjaka, pa kada se malo ohladi, grubo ga izgnječiti onom alatkom za krumpir pire ili nekim od električnih miksera.
Dobivenu kašu treba izručiti u kuhinjsko žičano cjedilo ispod kojega
je obavezno staviti posudu u koju će kapati sok. Bez te posude je sav trud uzaludan.
Za dobar, nezamućen, idealan sirup, treba pustiti da tekućina sama otkapa, bez miješanja ili pritiskanja kaše u cjedilu. To traje satima, obično se kaže - preko noći, no nije obavezno nadgledanje. Slobodno se bavimo nekom drugom zabavnom aktivnošću.
Tako otkapan sok sada treba izmjeriti čašama i na svake dvije čaše soka dodati jednu čašu šećera i ponovo zakuhati, samo da se šećer rastopi.
Duljim kuhanjem možemo dobiti žele, ali to je druga priča