Preskoči na glavni sadržaj

Trputac, Plantago lanceolata

 

Uskolisni trputac, Plantago lanceolata je zeljasta višegodišnja biljčica iz vrlo rasprostranjenog roda, odnosno porodice trputaca. Navodno ih ima oko 200 vrsta. Moje skromno znanje jedva da pokriva 6 od toga. Ne skrivam da su mi zanimljive isključivo jestive biljke iz blizine moje kuhinje.
Od trputaca kojima obilno raspolaže moja kuhinja, samo dva su zbilja značajna. Zbog količine, ali i primjenjivosti. To su salatna biljka vranina noga, Plantago coronopus koja se i te kako može i fino pripremiti, ne samo na salatu - i svima dobro poznati uskolisni trputac.
Svoju slavu je ovaj uskolisni trputac više stekao kao ljekovita biljka, gotovo panaceja narodne medicine, a neki ga malo stariji pamte i kao sirovinu za kozmetičku upotrebu.
Procijeđen macerat ne posve zrelih sjemenki ovog i širokolisnog trputca, močenih pola sata u vrućoj vodi, upotrebljavao se kao kondicioner za kosu koji ne samo da smiruje oštećene vrhove, nego daje volumen i učvršćuje uvojke. Uvojke danas vole još samo oni što cijeli život imaju prirodno ravnu kosu. Svi drugi ju ravnaju - i tu bi pomogao trputac.
Tema ljekovitosti je pak sklizav teren i ne želim se upuštati u opću histeriju liječenja neizlječivih bolesti bezazlenim biljkama tipa - ne može umrijeti tko u vrtu ima... Problem je što ako se trputac i pojavi u vrtu, biti će smatran korovom i odmah odstranjen. I bolje, ako je alternativa neko liječenje bližnjih "da ne bi morali doktoru".
O jestivosti uskolisnog trputca se manje priča. Tom temom se nekako više bave oni ekstremisti preživljavanja u prirodi što pred kamerama skakuću sa kamena na kamen i u žurbi se opskrbljuju nutrijentima važnima za preživljavanje tako da žvaču uglavnom sirove listiće ubrane svakih par kilometara trke bez cilja. Uh, što bih voljela vidjeti neobjavljene, izrezane kadrove takvih filmova! Ono, kada se gladan trkač umori i sjedne na rezervni stolac što ga nosi televizijska ekipa i onda se okrijepi debelim sendvičem sa salamom.
Poslije prvih obilnijih jesenskih kiša trputac se lijepo obnovio i ima mnoštvo mladih listova. Lijepo od njega što na nekim mjestima tvori čitave tepihe, pa nije nikakav problem nabrati ga dovoljno za dobar obrok u samo jednom čučnju.
Samo malo stariji listovi uskolisnog trputca su gorki, pa ih treba izbjegavati ili jednostavno skuhati u dvije vode. Gorčina će biti odbačena sa prvom vodom.
Ono što trputac onako svjež ne da naslutiti, je blaga sluzavost skuhanoga. To daje kremastu strukturu juhama i uz fini, blagi okus po gljivama, blagotvorno djeluje na cijeli probavni trakt, posebno na želudac poslije poneke čašice viška. Ako ste od onih trezvenjaka što desetljećima nisu osjetili mamurluk, treba probati već i samo radi eksperimenta drmnuti koju rakijicu prije ručka.
Recept koji danas preporučujem je za ukusan prilog uz glavno jelo koje zahtijeva nešto više okusa i svilenkaste teksture. Na primjer, lešo govedina iz juhe, u rerni pečena koka, prženi fileti neke ribe ili hrskavo povrće sa gradela...
Za svilenkastiju teksturu i lijepu svijetlo zelenu boju ovog priloga preporučujem upotrijebiti mliječno pecivo ili francuski kruh.
Dobar k'o kruh
Sastojci - 1 šalica sitnije narezanog uskolisnog trputca; 1,5 šalica mlijeka (i još pola rezerve, za svaki slučaj); oko 250 gr kruha; 2 -3 režnja češnjaka; pola žličice soli; 1 žličica šećera; 1 žlica limunovog soka. Malo masnoće.


Priprema - U blenderu glatko usitniti trputac, mlijeko i češnjak, t.j. napraviti zeleni smuti. (Smuti nije isto što i smoothie, to je dobra hrvatska riječ i zapravo znači da treba smutiti, umutiti, žestokim okretanjem noževa miksera usitniti i ravnomjerno sjediniti sastojke. Napomena zbog onih smutljivaca što me kritiziraju da sam nepismena jer koji put fonetski napišem tuđicu.)
Zelenom tekućinom treba preliti na male komade natrgan kruh i ostaviti sve na miru dok se kruh posve ne raskaši, upije svu tekućinu. To može potrajati, pa je bolje iskoristiti vrijeme za pripremu glavnog jela, nego čekati uz ovo.
Kada se kruh dobro napio smutija, treba ga uz stalno miješanje zagrijavati do ključanja na malo masnoće i kuhati samo koji minut. Po potrebi, razrijediti jelo onim rezervnim mlijekom ili vrućom juhom. Začiniti prema ukusu.
Sažmi

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...