Pripremimo se za oproštaj - odlazi ljeto, odlazi tušt.
Meni tušt jednostavno ne može dosaditi. Vjerujem da tušt ima jednako puno poklonika kao i medvjeđi luk i kopriva. Cijeli ga svijet poznaje i jede, a tušt se i dalje množi, množi...
Zahvaljujući tuštu mnogi su ljudi saznali da postoji Omega 3 masna kiselina i zašto nam je uopće potrebna.
Jedina nedoumica na koju nailazim su narodni nazivi i mogućnost zabune, zamjene tušta sa ukrasnim prkosom. Ukrasni prkos, Portulaca grandiflora, što će reći velecvijetni, nije samonikla biljka u našem komadiću ljudskom rukom nedirnute prirode. To je prelijepa ljetna jednogodišnja, uvozna ali odavno udomaćena, cvjetnica bucmastih sočnih igličastih listića i porculanski sjajnih relativno krupnih cvjetova bijele, žute ili crvene boje u svim nijansama.
Zbog naših, narodnih naziva koji dovode u zabludu one manje upućene u jestivo samoniklo bilje, događa se da pod objavama o tuštu često nailazim na komentar - zar se i prkos jede?! Riječ prkos, kao i portulak često se u nekim krajevima upotrebljava za obje biljke. Prkos je češći naziv za ukrasnu, upravo opisanu, nejestivu biljku.
Naziv portulak ove biljke dijele zbog stručnog botaničkog dijela naziva - Portulaca. Naziv prkos u nekim krajevima dijele zbog plodnosti mnoštva sjemenki u vrlo sličnim malim konusnim omotačima. Te će sjemenke niknuti i slijedeće godine ako ne poberemo sve cvjetove, a nisam sigurna da to itko radi. Obje biljke doslovno prkose nedostatku hranjiva u tlu, vrućini i suši.
Moji se recepti isključivo bave jestivom biljkom koju često smatramo i korovom zbog njenog prkosnog nicanja na često neželjenim mjestima - Portulaca oleracea.
I - dixi! Winetou bi rekao - haugh! Po naški - što rekoh, ne porekoh!
I neću više ponavljati a zlonamjerne komentare koji dovode u zabludu nevine jedače samoniklih jestivih biljaka ubuduće brišem bez upozorenja.
Engleski doručak je naziv za obilan i hranjiv obrok koji je trebao opskrbiti energijom rudare za cijeli dan rada. Rudari su uglavnom nestali u tim krajevima, ali konzervativni Englezi vole održavati tradiciju koliko god mogu duže. Kod nas bi to bila marenda, no znatna je razlika u količini i kaloričnosti tih obroka.
Ono što se obično naziva pravi engleski doručak, mi bi pojeli za ručak.
Ako se iz nekog razloga probudite neuobičajeno kasno, i prvu jutarnju kavicu jedva uspijete popiti u dopodnevnim satima pa vas podne uhvati nespremne za fejsom, a probavna vatra (agni je zapravo metabolizam, što neki stručnjaci krivo prevode) traži pošten obrok - vrijeme je za engleski doručak.
Engleski doručak II
Sastojci 2 šalice narezanog tušta i par grančica za dekoraciju; 2 jaja; malo masnoće po izboru; kobasica za pečenje (količina prema apetitu); feta ili slični sir u kockicama, količina po izboru...
Priprema - Pažljivo razbiti jaja da žumanjak ostane cijeli. Na masnoći kratko pirjati narezani i malo posoljen tušt, samo da malo uvene i da možete napraviti čistinu unutar pirjanog tušta u koju izlijete jaja. Priprema jaja na oko je uglavnom svima poznata. E, to napravite. Premjestite tušt sa jajima na tanjur prikladne veličine, a na sada praznoj, ali još uvijek malo masnoj tavi prepržite kobasice dok ne dobiju lijepu boju i zamirišu. Kobasice dodate na tanjur sa tuštom i jajima, pa još malo sve pospete kockicma finog slanog sira.
Englezi su malo čudni za naš pojam. Ne piju alkohol prije nekih kasnih popodnevnih sati. S druge strane, kod nas se pivo reklamira kao hrana, ne alkoholno piće.
No dobro, odlučite sami. Ako niste rudar, ako ste od onih sretnika kojima je svejedno što je ponedjeljak i ne morate danas na posao, ne vidim zašto uz kasni doručak ne bi popili pivo.