Preskoči na glavni sadržaj

Tušt, Portulaca oleracea - Burek bez mesa II

 



Tušt, Portulaca oleracea i malo trača o biljkama i botaničarima:
Botaničari su biljke imenovali ozbiljno. Toliko ozbiljno da se ponekad čini kao da su zaboravili da će ih jednog dana čitati i obični ljudi. Ljudi vulgaris.
Ponekad su pogodili u sridu.

- Tušt (Portulaca oleracea) i masni kostriš (Sonchus oleraceus) nose pridjev oleracea – "povrtna". Drugim riječima, njihovo latinsko prezime već stoljećima govori da pripadaju kuhinji.
- Kod motara (Crithmum maritimum) nisu imali težak posao. "Morski" je doista morski i teško ćemo ga nagovoriti da se preseli daleko od obale.
Ali botanički nazivi nisu baš uvijek bili jednako proročanski.
- Crni sljez zove se Malva sylvestris – šumski sljez. Samo što je netko očito zaboravio pitati sljez za mišljenje. On se mnogo radije mota oko kuća, vrtova, putova i starih zidova nego po šumama.
- Komorač nosi prezime vulgare – obični. Iskreno, kad usred ljeta zamiriše cijeli kamenjar, teško ga je nazvati običnim. Vulgare ne znači nikakvu psovku niti nešto negativno - ta riječ označava nešto tako često da to smatramo običnim, što bi se reklo prosječnim, normalnim. Tako i "obični" ljudi koji nisu baš neki stručnjaci su zapravo - normalni.
- Primorski vrijesak, kameni vris nosi botanički naziv Satureja montana (montana = planinski) - rijedak je na planinama, voli položaje na jedva koji metar iznad mora. Postoji i drugi satureja vrijesak, zapravo planinski. Njega nazvaše Satureja subspicata - klasoliki.
- Kod zvjezdanog trputca (Plantago coronopus) botaničari su u listovima vidjeli vraninu nogu. Narod je vidio jelenje rogove, oni romantičniji zvijezdu. Priroda je u ovom slučaju bila dovoljno maštovita da svi budu u pravu.
- Česti pridjev uz nazive biljaka je i officinalis - "ljekarnički". Nekad su takve biljke imale stalno mjesto u samostanskim i gradskim ljekarnama. Primjer je Salvia officinalis – kadulja.
Latinska imena zato nisu samo etikete. Ona su mali prozor u vrijeme kada su biljke prvi put opisivane. Nekad opisuju izgled, nekad stanište, nekad način uporabe, a ponekad nas samo podsjete da ni najveći botaničari nisu mogli predvidjeti kamo će biljke, zajedno s ljudima, otputovati kroz stoljeća.
A sada - burek!
Kod nas je burek ono što izgleda kao burek, miriši kao burek i nestane sa stola kao burek.
To ne ugrožava onaj burek iz BiH, onaj "istinski", s mesom, a ni bilateralne odnose.

Burek bez mesa II, recept
(ovo II - drugi, je tu jer sam već objavila jedan malo drugačiji recept za burek sa portulakom, ovaj nije ni drugorazredni ni manje fin)
Sastojci za malo veću tepsiju promjera 35 cm: 450 gr gotovih kora za savijače (bur = saviti); 2 pune šalice sitnije sjeckanog tušta; 2 veće balancane (patlidžana); 2 kapule; 200 gr ribane mozzarelle; ulje i voda za premazivanje kora i tepsije, te pirjanje povrća; sol i papar.


Priprema: Kapulu sitnije narežemo, četvrtinu količine ostavimo sirovu, a ostalo staklasto pirjamo na ulju uz dodatak koje žlice vode.
Kada voda ispari, treba dodati balancane, također vrlo sitno narezane, umjereno posolimo i dalje pirjamo sve dok mješavina ne promijeni boju - izgleda kao da smo pirjali mljeveno meso.
Najzad umiješamo i također nasitno rezani tušt, izmaknemo sa štednjaka i pustimo da se malo ohladi - taman dok nauljimo tepsiju i položimo u nju 4 sloja kora koje svaku malo kistom premažemo mješavinom ulja i vode.
Provjerimo okus pripremljenog nadjeva, dodamo onu sačuvanu sitno sjeckanu sirovu kapulu, dosolimo ako treba i pospemo svježe mljevenim paprom.
Na prvi sloj kora rasporedimo pola mješavine dinstanog povrća, rasporedimo i polovinu količine ribane mozzarelle, ponovimo slaganje kora ( još 4 sloja) i obavezno svaku isto premažemo mješavinom vode i ulja.
Sve ponovimo još jednom i završimo sa korama, pa čak i onu gornju također premažemo, malo izbodemo čačkalicom (da para može izaći) i stavimo peći u zagrijanu pećnicu na 200°C 35 minuta, odnosno dok površina bureka ne dobije onu poželjnu zlatno smeđkastu boju, a kuhinja zamiriši dovoljno dobro da ne treba zvati ukućane.
Doći će sami.
Podijeljena objava autora ZdravaTrava
Opis fotografije nije dostupan.. Može biti slika sljedećeg: pizza


Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...