Jedva da smo zakoračili u jesen, a uskolisni trputac, Plantago lanceolata se masovno pojavio na terenu kojeg pokušavam pretvoriti u prirodan, lijepo zakorovljen vrt, Ova biljka nije višak, no ipak ima viškova.
To ću pojesti.
Par kasnoljetnih kiša oporavilo je i obogatilo najveću zelenu tržnicu na svijetu. Ponovo nam se nudi najsvježija moguća verdura . I to bez šoldi.
Uskolisni trputac je biljka livada, slabo ugaženih stazica kroz rijetke šumarke, ukras dosadnih travnjaka što izluđuje pedantne vrtlare.
Nas druge raduje.
Uskolisni trputac voli suha, dobro zbijena tla. Pojaviti će se prvi nakon bagerom očišćenog terena za gradnju kuće. A bager zbilja zna ugaziti tlo!
Mlada biljka je vrlo ukusna u juhama, miješanim salatama ili priređena kao varivo. Kuhanjem trputac dobiva diskretan miris po gljivama. Blaga gorčina listova se može otkloniti namakanjem u vodi kroz nekih pola sata, mada mislim da je to šteta. No, o ukusima...
Stariji listovi su također upotrebljivi za jelo, no njima se trebaju ukloniti uzdužne, paralelne, vlaknaste, nešto tvrđe žilice.
Uskolisni trputac je toliko raširen od mora pa sve do visokih planina, da ga čak ni ja ne pokušavam sijati u svom divljem, jako prirodnom korov vrtu. Sam se brine o sebi.
Osim C vitamina i karotena, trputac sadrži i kalij. Ima tu još koječega što više spada u medicinu nego u kulinarstvo. Narodna medicina ima tu puno za reći. Neke od tih upotreba u ljekovite svrhe su i opravdane.
Ono najjednostavnije, u čemu se ne možemo prevariti zbog načina primjene, posve bezopasno i sigurno, a isprobano efikasno je - obložiti nažuljano mjesto na peti prilikom dugog muvanja po Velebitu. Jasno, treba promijeniti i čarapu. Cipelu ne možemo, teško da itko nosi rezervu u rancu.
Ipak, ovaj će nam oblog priuštiti onaj osjećaj kao da imamo novu, udobnu cipelu. Ili novu nogu.
Tempura je nastala na internetu. Prije interneta, to je bio jedan oblik pohanja, poznat u Evropi još u srednjem vijeku, a možda i prije ali nema zapisa. Onda su portugalski misionari (svugdje ih je bilo!) prenijeli taj način pripreme jela u Japan.
Uz pomoć interneta, Japan je osvojio Evropu tempurom. Ne baš prave stručnjake, oni su to znali i prije interneta. Osvojio je nas, laike i amatere.
Trputac girice
Sastojci - Tridesetak mladih (prije cvatnje) listova uskolisnog trputca; 2 žlice glatkog brašna; 2 žlice oštrog brašna; na vrh noža praška za pecivo; 1 bjelanjak; sol, papar, oko 1 do 1,5 dcl vrlo hladne vode (može se rashladiti kockicama leda).
Ako nemate u kući pivo, trkac po njega u najbliži dućan jer jaaako paše uz ovo jelo.
Priprema - Listove trputca oprati i posušiti između dvije krpe.
Bjelanjak jajeta umutiti viljuškom, ne mora biti pravi snijeg.
Pristaviti tavu sa uljem da se zagrijava.
Brašna pomiješati sa praškom za pecivo, solju i paprom, dodati dio hladne vode, miješati, dodati bjelanjak i još malo hladne vode ako treba. Tijesto mora biti kremasto.
Jedan po jedan list obložen tijestom stavljati u vruće ulje, pržiti kratko, okrenuti i pržiti još kraće. Vaditi žičanom žlicom i odlagati na upijajući kuhinjski papirnati ručnik.
Ove hrskave trputac girice su dobre vruće ili hladne, no nedostatak piva za piće bi mogao ozbiljno ugroziti uživanje