Preskoči na glavni sadržaj

Začinsko bilje dalmatinskih okućnica - Ukiseljene balancane

Lovor, origano, bosiljak, menta, lavanda, kadulja, barbaroža su biljke koje ima gotovo svaka dalmatinska okućnica što nije napravljena kao vikendica ili radi turizma, nego za ugodan, udoban život dalmatinske obitelji.

Razlika je uočljiva izdaleka. Prvo uočimo nedostatak dimnjaka, a zatim izbliza i okućnicu Okućnice kuća namijenjenih iznajmljivanju su maksimalno izgrađene, a ono malo prostora što nije pod građevinom je betonirano radi parkinga. Privid udobnosti i ljetnog uživanja u hladu pružaju palme, ljetne mimoze i šišana ograda od pitospore. Te su kuće prazne i zatvorene preko zime.


Žive, obiteljske kuće dalmatinskih sela su okružene smokvama, ružmarinom, lovorom, ponekom maslinom, prastarom murvom ili plodnim limunom, a svaki pedalj tla otrgnut kamenjaru je pokriven điranima, trandoviljem i začinskim biljkama koje ne traže puno vode i podnose ljetne vrućine... Tamo gdje nema okućnice, začini i đirani (muškatli, Pelargonia zonales) su u pitarima, na prozoru. Ti pitari nisu uvijek od terakote kako to hoće prikazati tv emisije o prodaji starih kuća na obali - često su to stari probužani lonci, oni crveni ili plavi pa na točkice...
Te kuće redom imaju dimnjake, ne samo za ukras.
Model koji je karakterističan za cijeli Mediteran.
Tradicijska dalmatinska kuhinja ne obiluje receptima za zimnicu od povrća, no kako danas možemo uživati u svima lako dostupnoj komunikaciji, svatko koga zanima može saznati što i kako to rade susjedi.
Ne prva kuća do nas, nego mediteranske zemlje sa dugom kulinarskom tradicijom upotrebe svojih začina.
Zahvaljujući internetu i televiziji, sada možemo viriti i u udaljenije tuđe pijate, ne samo ogovarati svoje bližnje.
Razne kulinarske natjecateljske tv emisije nisu baš neki pouzdan izvor informacija o domaćim kuhinjama, no one trakavice od serija znaju povremeno otkriti pravo blago.
Više manje, teme su uvijek iste već skoro tri tisuće godina - od drevnog Olimpa, Ilijade i Odiseje, do današnjih dana, likovi uživaju u zabranjenoj ljubavi, boje se bolesti i sudova, no to ih ne sprječava da se posluže intrigama, ponekim ubistvom, ili otkrivaju tko im je tata, pa čak ni sve mame nisu odmah poznate...
Epizoda 374 jedne španjolske serije koju ne bih znala prepričati jer ju gledam samo jednim okom za vrijeme pospane sieste poslije ručka, otkrila mi je jelo koje se posluživalo na uličnoj fešti u Madridu, u vremenu oko I svjetskog rata. Otvorila sam oba oka i odmah se dala na posao!
Jelo je jednostavno, ali se ne smije raditi na brzinu. Polako, mediteranski, a la fjaka...
Ukiseljeni patlidžani su savršen prilog uz mnoga mesna jela, rižote ili tjesteninu, a slavu duguju finim sendvičima, često u kombinaciji sa ponekom kockicom zreloga sira ili suhomesnatog nareska.

Ukiseljene balancane, recept

Sastojci - 3 balancane (patidžani); 3 lista lovora; grančica mente (ili bosiljka); 3 grančice origana; sol; 1 litra mješavine vode i vinske kvasine (može jabučna) pola - pola. Maslinovo ulje tko ima svoje - zapravo može bilo koje drugo, ono koje i inače koristimo u kuhinji..
Priprema - Povrće narezati na fete od oko 1 cm debljine, pa onda na štapiće, posoliti ih i ostaviti u pokrivenoj cjediljki par sati da puste tekućinu.
Zakuhati mješavinu vode i kvasine, pa u manjim turama kuhati štapiće balancana samo po 3 minute nakon što tekućina ponovo proključa.
Vaditi štapiće šupljačom i poslagati ih na čistu kuhinjsku krpu, da se prosuše.
(PAUZA, može za neke plaćene reklame za deterdžent koji će kuhinjskoj krpi vratiti snježnu bjelinu...)
Prosušene štapiće balancana sada slagati u sterilizirane staklenke, svaki red zaliti uljem i s vremena na vrijeme gurnuti začinsko bilje.
Na kraju drvenim štapićem ili drugim pomagalom malo istisnuti eventualno zaostali zrak iz složenih redova povrća.

Za veću trajnost, ovo treba pasterizirati, no možda je bolje to učiniti sa nekom drugom turom, a ovo načeti već za koji dan da se osvjedočimo kako je fino.
Iz istog razloga treba sačuvati onu mješavinu vode i kvasine. Nema šanse da nam ne zatreba ponovo!
Patlidžan nije samo za musaku ili pohanje - to je i prava zvijezda zimnice! No, dobro, zimnica se pravi da potraje, ovo teško da će dočekati zimu.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...