Preskoči na glavni sadržaj

Žižula, čičimak, Ziziphus jujuba - Žižulada



Sušenje žižula (Ziziphus jujuba) starinski je način da se ovo voće sačuva i u zimskoj smočnici zadrži svoju slatkoću i ljekovitost.
Nekad se sušilo na suncu ili u pećima na blagoj toplini, danas to može i u dehidratoru ili pećnici. Ključ je sporo sušenje na niskoj temperaturi, kako bi se sačuvali okusi i mirisi. Dobro osušene žižule mogu trajati i godinu dana – što znači da one prošlogodišnje nisu “ostaci”, nego “veteranke s iskustvom".

Kad me prošlogodišnja žižula jučer pogledala iz tegle u smočnici kao da mi poručuje "ili me pojedi ili zovi arheologe", jednostavno sam morala i na samom vrhuncu ljetnog toplinskog vala zatvoriti se u kuću, nafrljiti klimu i uključiti pećnicu da se zagrijava.
Prošlogodišnje žižule nikad nisu imale ovako dobar comeback.
Degustatori? Oni još ližu prste i traže repete…


Žižulada, recept

Sastojci:
- tijesto:
250 g glatkog brašna; 125 g maslaca (hladnog, narezanog na kockice); 80 g šećera u prahu; 1 jaje (+još jedno za premazivanje prije pečenja); prstohvat soli; malo hladne vode (po potrebi)
- nadjev:
200 g suhih, namočenih žižula (bez koštica); 50 g oraha ili badema (grubo sjeckanih); 2 žlice meda ili agavinog sirupa ili 3 žlice šećera; sok pola naranče ili limuna; malo cimeta (po želji)


Priprema:
- priprema žižula – suhe žižule prelij vrućom vodom i ostavi 15 min. Ocijedi i usitni (nožem, sjeckalicom ili vilicom).
U posudi pomiješaj žižule, orahe, med, sok i cimet. Trebaš dobiti gustu, mazivu smjesu.
- prhko tijesto – pomiješaj brašno, šećer i sol. Dodaj maslac i protrljaj prstima dok ne dobiješ mrvičastu smjesu. Dodaj jaje i po potrebi malo hladne vode. Umijesi glatko tijesto, zamotaj i stavi u hladnjak 30 min.
Razvaljaj tijesto na pravokutnik, premaži nadjevom, pa zarolaj čvrsto.
Stavi na lim obložen papirom za pečenje, premaži umućenim jajem.
Peci na 180°C oko 30–35 min, dok ne porumeni.
Ohladi, nareži na ploške i pospi šećerom u prahu.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...