Žižula, čičimak, čičindra, cicindra, žižulja i još par vrlo sličnih smiješnih narodnih naziva konkuriraju jednako veselom botaničkom nazivu za ovu listopadnu voćku što se nekada vrlo davno doselila iz istočne Azije i u naše krajeve, uglavnom uz Jadran. Tu ju nalazimo ponekad i samoniklu, davno pobjeglu iz ukrasnih vrtova plemenitaških dvorova.
To je vrlo otporna biljka, uglavnom bujni grm ili nisko stablo, podnosi teške minuse i još gore temperaturne pluseve., pa se može uzgajati i u kontinentalnoj klimi, gotovo pa baš svugdje. Nije izbirljiva prema vrsti tla, no ipak preferira ocjedito, suho stanište izloženo suncu, zaklonjeno od bure i posolice.
Snaći će se i u bačvi na nekom balkonu. Kada se lijepo razraste, zaboravite da bi balkon trebao služiti za vaš boravak. Ova krasotica ukusnih plodova, tankih, visećih, trnovitih grana, prati bez kompleksa neku davnu modu kada je širina bila glavni atribut ljepote.
Žižula cvate sitnim žutim cvjetićima u kasno proljeće, a u početku zeleni plodovi nalik na masline se razvijaju i sazrijevaju vrlo brzo, već za 2 - 3 mjeseca nakon cvatnje. U ranu jesen već su zreli, sjajni, lijepe crveno-smeđe boje. Mogu ostati dugo na granama, ne otpadaju lako.
Okus zrelih plodova podsjeća na okus jabuke, miris je vrlo diskretan, gotovo da ga i nema. To se mijenja kada plodovi prezriju ili ih osušimo. Tada dođe do izražaja slatkoća i karakterističan, vrlo ugodan miris. Sušene, vrlo zrele žižule na izgled liče na datulje, pa ih često i nazivamo "kineske datulje". To prilično zbunjuje ljude koji prvi puta kušaju sušene žižule. Okus se razlikuje od okusa urmi - nešto su manje slatke, imaju i kiselkastu primjesu okusa, a miris je neusporediv.
Svi mi što volimo pričati o finoj papici jednako tako volimo isticati za poneke recepte kako su veoma stari. Pritom se uglavnom pozivamo na bakina jela ili neke "naše stare".
Recept koji slijedi je preživio milenije. Zapisali su ga još stari Rimljani. Mislim na antičko doba. Rimljani tada i nisu bili jako stari. Životni vijek u prosjeku je bio bijedno kratak, no da su znali uživati - jesu!
Zbilja stari recept
Sastojci 7 - 8 sušenih žižula po porciji; isto toliko manjih lovorovih listova; 2 - 3 žlice grubo mljevenih badema; pola žlice meda.
Priprema - Žižulama izvaditi košticu tako da ih zarežemo uzduž samo sa jedne strane.
Mljevene bademe treba dobro izmiješati sa malo meda u gustu, kompaktnu masu, pa time napuniti otkoštičene žižule. Na drveni štapić za ražnjiće nabadati naizmjence listove lovora i nadjevene žižule.
Štos je u tome što ćemo, dok prstima skidamo ovu slasticu sa ražnjića obuhvaćenu lovorom, dodatno aromatizirati svaki zalogaj.
Koštice očišćenih suhih žižula se ne bacaju. Poslužiti će za fini, mirisni čaj sa malo đumbira..