Preskoči na glavni sadržaj

Boražina, Borago officinalis _ Šarafi sa boražinom

 

Boražina kroz povijest — hrana i hrabrost na tanjuru
- Stari Rimljani su je koristili kao živu injekciju optimizma. Plinije Stariji pisao je da listovi boražine „tjeraju tugu“ kad se dodaju vinu. Ukratko — antički antidepresiv u formi koktela!
- Kelti i kasnije srednjovjekovni Evropljani stavljali su boražinu u vino za vojnike prije bitke — vjerovalo se da „daje srčanost“.
- U Arapskoj medicini 10. stoljeća, Avicena je boražinu preporučivao za smirenje srca i pročišćavanje krvi, a uz to i kao hranu. Mladi listovi su se kuhali kao špinat.
- Cvjetovi su završavali u medu, sirupima i kandirani kao poslastica još u renesansi — posebno u Italiji i Francuskoj. Danas ih chefovi opet vraćaju na tortu, samo to sad zovu “floral garnish” i naplate 10 € po tanjuru, onom malom - desertnom.
- Postoje zapisi iz Engleske 16. stoljeća da su seljaci jeli mlade listove sirove u salati, a bogatiji su ih pržili u smjesi od jaja kao omlet — rani oblik fritaje.
- Cvijet ove dlakave mediteranske ljepotice što se zbog svoje funkcionalne jestivosti proširila svijetom ušao je u povijest heraldike i kao česti motiv svilenih vezova srednjovjekovnih plemkinja.
Ukusni listovi i debele stabljike okusa krastavca (kojeg Evropa još nije ni poznavala) bijahu prvi, legalni doping naših predaka.
Ljekovito ulje, izolat iz sjemenki boreča je izum suvremenih laboratorija i nema nikakve veze sa jestivim aspektom ove funkcionalne hrane. To ne umanjuje njegovu vrijednost, ali je off-topic tema.
Danas recept za šarafe sa boražinom - da su pećinski ljudi poznavali šarafe od tjestenine - ovo bi mogao biti i pećinski recept.

Šarafi sa boražinom,recept
Sastojci (po porciji): desetak listova boreča; 1 zub češnjaka; šaka oraha; 1 žlica maslinovog ulja + 1 žlica maslaca; 1/2 čaše bijelog vina; mozzarela oko 60 gr; sol.
- oko 130 gr tjetenine "šarafa" - oblik je bitan zbog upijanja umaka.

Priprema: blago posoljenu vodu za kuhanje tjestenine pristavimo da proključa.
U međuvremenu odvojimo peteljke listova boreča, a ako su plojke velike, narežemo ih.
orahe kratko tostiramo, samo da zamirišu. (umjesto oraha možemo upotrijebiti tostirani sezam, bademe, lješnjake ili sjemenke suncokreta).
Češnjak protisnemo.
Do sada je i ona voda proključala, pa u nju stavimo tjesteninu i peteljke boreča. Kuhamo sve dok ne budemo zadovoljni mekoćom tjestenine, šta god pisalo u uputi na njenoj kutiji.
Listove boreča odvojeno samo pofurimo, pa bacimo na zagrijanu masnoću i uz miješanje dodamo ono malo vina i pričekamo da veći dio tekućine ispari.
Orahe usitnimo nožem.
Najzad procijedimo tjesteninu i pomiješamo ju sa boražinom, orasima i češnjakom. te još vruću pospemo naribanom mocarelom.
Dio sira ostavimo za serviranje.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...