Preskoči na glavni sadržaj

Četiri začinske biljke - 4 paštete


Začinsko bilje je pravo čudo prirode. Isplati se poznavati ga. Oni što ne razlikuju samoniklo jestivo bilje tipa voće, povrće i krušarice, morali bi naučiti prepoznavati makar začinsko bilje. To je osnova koja bi se trebala podučavati u školama. Istina da je to prilično opširna materija, no ne treba žuriti. Cijeli život jedemo, stignemo naučiti... Neću sada nabrajati što sve spada u tu kategoriju. Već sam o tome više puta, opširno pisala i sve objave na tu temu su sačuvane na stranici ZdravaTrava.
Većina začinskih biljaka raste nama koji živimo uz more tu negdje oko kuće. Mnoge od njih dobro podnose sušenje, zadržavaju okuse, mirise i funkcionalnost i u osušenom stanju, pa ih možemo takve poslati prijateljima na kopnu.
Gotovo sve te biljke imamo svježe i zimi, neke od njih zapravo samo zimi.
Začinske biljke, uostalom svi začini osim soli su biljnog porijekla, služe da okus i miris jela učine privlačnim, teža jela probavljivijim, otklone neke nepoželjne nuspojave konzumacije određene hrane.
Koliko dobra mogu začini donijeti nekoj hrani, toliko ju mogu i upropastiti ako ih nepravilno doziramo ili kombiniramo.
Od jedne te iste namirnice upotrebom prikladnih, različitih začina možemo napraviti više različitih jela, različitih okusa i mirisa. Ukusnih, naravno - jer ako jelo nije ukusno, nije jelo!
Primjer su paštete od graha.
Za paštetu od graha se može upotrijebiti bilo koji kuhani grah, ali ipak je najbolji onaj bijeli. Kuhani bijeli grah daje nježnu, kremastu, dobro mazivu teksturu paštetama, nije nametljivog okusa ni mirisa, pa se slaže sa mnogim začinima.
Grah je tipična zimska namirnica naših krajeva. I šire, puno šire.
Nitko normalan ne kuha grah samo za jedan obrok. Nije to samo stvar uštede vremena, energije, ili novca. Što veća količina se kuha, to je bolji rezultat. Najukusniji je grah iz kazana, no nemojmo baš ni pretjerivati, posebno ako živimo u malom stanu...
Pod normalan, podrazumijevam - prosječan. Tu nas je većina. Oni ispod tog prosjeka su ljudi koji ne vole ili ne znaju kuhati, a oni iznad su uglavnom neshvaćeni genijalci što rade čuda od poznatih i nama nepoznatih namirnica i većinom egzotičnih začina.
Višak skuhanog graha se može i zalediti, no nije to više ista stvar. Više puta ponavljano isto jelo u nekom kratkom vremenskom razdoblju može postati dosadno i odbojno.
Dio skuhanog graha ćemo odvojiti za neku buduću salatu.
A možemo napraviti i neku od pašteta ili više njih.
Paštete od graha su ekonomične, ukusne, lako i brzo se pripremaju, nema više nikakvog kuhanja, mogu poslužiti kao namaz za večeru ili doručak, nadjev u sendvičima, umak za štapiće od povrća ili krekere, spas u zadnji čas kada se najave iznenadni gosti na popodnevno druženje, čaj i malu zakusku... Mogu se jesti i žlicom, svaki puta kad otvorimo vrata hladnjaka.. Prilika je puno.
Ovim paštetama se mogu jednako dobro i uspješno zabaviti oni što ne znaju ili ne žele kuhati, svi prosječni obiteljski pripremači hrane, pa će čak i kulinarskim genijalcima pomoći da budu shvaćeni.
U receptima što slijede upotrijebila sam začinske biljke o kojima sam već puno pisala, pa neću ponavljati opise.

Četiri paštete
1) Dinjica, mala krvara, Sanguisorba minor - snažan okus po krastavcu, ne podnosi dobro sušenje, ali se može uspješno zalediti.
Sastojci - 1 šalica kuhanog bijelog graha; 3/4 šalice listića dinjice; 1/2 šalice pešta od pancete i češnjaka; sol.
Priprema - sve zajedno kremasto izmiksati, najbolje štapnim mikserom.
2) Ružmarin, Rosmarinum officinalis - vrlo jak začin, pa s količinom oprezno. Dobro podnosi sušenje, za paštetu ga treba dobro usitniti.
Sastojci - 1 šalica gustog variva od bijeloga graha zajedno sa malo skuhanog suhog mesa ili kožica, ako ima; 1 žlica svježeg ružmarina ili nešto manje suhog; sok pola limuna; 3 žlice biljnog ulja; pola žličice oštre crvene paprike u prahu. Sol oprezno, jer je meso obično slano.
Priprema - sve zajedno kremasto izmiksati, najbolje štapnim mikserom.


3) Vrijesak, vris, Satureja montana - začinska i čajna biljka prikladna za mnoga slana ili slatka jela. Dobro podnosi sušenje, za paštetu ju treba jako usitniti.
Sastojci - 1 šalica kuhanog bijelog graha; 2 na suncu sušena pomidora iz maslinovog ulja zajedno sa 4 žlice ulja (ili 1/2 žlice koncentrata rajčice i 5 žlica maslinovog ulja); 1/2 žlice senfa; sol i obilje svježe mljevenog papra.
Priprema - sve zajedno kremasto izmiksati, najbolje štapnim mikserom
4) Menta - bilo koja, ona koju volite i imate u vrtu ili u pitaru. U mom receptu je paprena menta, Mentha piperita - začinska i čajna biljka pepermint okusa, efekt hlađenja. Relativno dobro podnosi sušenje, ali je ipak bolja svježa.
Sastojci - 1 šalica kuhanog bijelog graha; 15 - 20 listova mente; sok i korica pola limuna; 5 žlica biljnog ulja; svježe mljeveni papar i sol.
Priprema - sve zajedno kremasto smiksati, najbolje štapnim mikserom.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...