Preskoči na glavni sadržaj

Čičoka, Helianthus tuberosus - Ručak koji miriši na nedjelju

 

Nije poznato zašto čičoka, bliska rođaka suncokreta, skriva pod zemljom uz "normalno" korijenje fine, jestive gomolje pune prebiotika za kojim žudi naš mikrobiom. To je ljepši naziv za dobre bakterije što obitavaju u našem debelom crijevu.
Događa se da tih dobrih bakterija iz raznoraznih razloga nemamo dovoljno, ili nam neke specifične fale.
Zajednički im je naziv - probiotik.
Cijela jedna industrija se bavi raznolikim proizvodima koji nadomještaju te bakterije - od mliječne industrije mnogih fermentiranih proizvoda koji sadrže na milione tih dobrih bakterija - do farmaceutske proizvodnje bakterija zatvorenih u kapsule.

Da slučajno ne zaboravimo na naše zdravlje, obično oko podneva kada svi koji si mogu priuštiti u tom vremenu ručak - televizija nas u reklamama zorno podučava o sadržaju naših crijeva.
Osim dnevnika punog loših vijesti, skandala, nesreća i katastrofa, i ove reklame ubijaju nam apetit, a može biti da uzrokuju i masovni pomor dobrih bakterija užasnutih signalima što ih šalje mozak.
Preventivno, zatvorimo tv ne samo u vrijeme ručka, nego i prije i poslije.
Fama o tome kako jedenje čičoke liječi ili barem ublažava dijabetes, ne drži vodu.
Istina je da čičoka nema škroba kao na primjer krumpir, pa samim time ima i niži glikemijski indeks, no izložen višoj temperaturi i kroz duže vrijeme - inulin se razlaže u jednostavnije šećere, najviše fruktozu. To je razlog zašto je kuhani gomolj čičoke slatkastog okusa, za razliku od onog orašastog kada je sirov,
Neće sav inulin nestati termičkom obradom, ostati će ga dovoljno da nahrani naš specifični mikrobiom, a kuhana čičoka će postati lakše probavljiva i ona neugodna nuspojava nadutosti slabija.
Ako ovu namirnicu kombiniramo sa začinima koji umanjuju tu pojavu, ako jelo sa čičokom kombiniramo sa na primjer nekom gorkom salatom, kuhamo na maslacu i maslinovom ulju, dodamo neku kiselinu, poslije popijemo možda čaj od mente, prije si priuštimo juhu od kima ili koromača, za desert se počastimo pečenom jabukom začinjenom cimetom - nećemo ni osjetiti pobunu dobrih bakterija u crijevima.
Sirova čičoka je vrlo fina, hrskava i ukusna, no ako ju jedemo samu - posljedice u vidu učestalih eksplozija plina su neminovne. Nitko nema tako puno probiotika da pojede sav taj prebiotik!
Dakle - sirova čičoka je dobra u malim količinama kao sastavni dio miješane salate . Dobroj probavljivosti i smanjenju efekta nadutosti će pomoći nešto gorko u toj salati - radič, zelena salata, list maslačka, riga, zatim kiselo u vidu limunovog soka ili jabučnog octa, ali i maslinovo ulje je vrlo prikladno u istu svrhu.

Ručak koji miriši na nedjelju
- ali puno brže i jednostavnije pripreme, pa nema veze što je četvrtak, recept

Sastojci po porciji: 200 gr pilećih zabataka bez kože i kostiju; 200 gr gomolja čičoke; grančica ružmarina; 1 kapula; zub - dva češnjaka; 1 dcl bijeloga vina (ili 1 žlica limunovog soka); oko 60 gr maslaca + 1 žlica maslinovog ulja; sol, papar prema ukusu.


Priprema: Na mješavini masnoća staklasto prepržimo kapulu, dodamo čičoke narezane na podjednake komade (ne treba guliti, dovoljno je oprati pod tekućom vodom uz pomoć četke ili grube strane spužve), pa pirjamo otprilike desetak minuta.
Sada razgrnemo čičoku po rubu tave i u sredinu složimo narezane karabatke i prepržimo ih kratko sa obje strane, samo da se zatvore pore.
Slijedeći korak je dodavanje protisnutog češnjaka, grančice ružmarina i malo vina ako nam je pri ruci. Poklopljeno još pirjamo desetak minuta.
Ako nismo imali vino, na kraju ćemo dodati malo limuna - ne da zakiselimo jelo, nego da to malo kiseline doda harmoniji okusa ono nešto što će nas podsjetiti na nedjeljni ručak

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...