Nije poznato zašto čičoka, bliska rođaka suncokreta, skriva pod zemljom uz "normalno" korijenje fine, jestive gomolje pune prebiotika za kojim žudi naš mikrobiom. To je ljepši naziv za dobre bakterije što obitavaju u našem debelom crijevu.
Događa se da tih dobrih bakterija iz raznoraznih razloga nemamo dovoljno, ili nam neke specifične fale.
Zajednički im je naziv - probiotik.
Cijela jedna industrija se bavi raznolikim proizvodima koji nadomještaju te bakterije - od mliječne industrije mnogih fermentiranih proizvoda koji sadrže na milione tih dobrih bakterija - do farmaceutske proizvodnje bakterija zatvorenih u kapsule.
Da slučajno ne zaboravimo na naše zdravlje, obično oko podneva kada svi koji si mogu priuštiti u tom vremenu ručak - televizija nas u reklamama zorno podučava o sadržaju naših crijeva.
Osim dnevnika punog loših vijesti, skandala, nesreća i katastrofa, i ove reklame ubijaju nam apetit, a može biti da uzrokuju i masovni pomor dobrih bakterija užasnutih signalima što ih šalje mozak.
Preventivno, zatvorimo tv ne samo u vrijeme ručka, nego i prije i poslije.
Fama o tome kako jedenje čičoke liječi ili barem ublažava dijabetes, ne drži vodu.
Istina je da čičoka nema škroba kao na primjer krumpir, pa samim time ima i niži glikemijski indeks, no izložen višoj temperaturi i kroz duže vrijeme - inulin se razlaže u jednostavnije šećere, najviše fruktozu. To je razlog zašto je kuhani gomolj čičoke slatkastog okusa, za razliku od onog orašastog kada je sirov,
Neće sav inulin nestati termičkom obradom, ostati će ga dovoljno da nahrani naš specifični mikrobiom, a kuhana čičoka će postati lakše probavljiva i ona neugodna nuspojava nadutosti slabija.
Ako ovu namirnicu kombiniramo sa začinima koji umanjuju tu pojavu, ako jelo sa čičokom kombiniramo sa na primjer nekom gorkom salatom, kuhamo na maslacu i maslinovom ulju, dodamo neku kiselinu, poslije popijemo možda čaj od mente, prije si priuštimo juhu od kima ili koromača, za desert se počastimo pečenom jabukom začinjenom cimetom - nećemo ni osjetiti pobunu dobrih bakterija u crijevima.
Sirova čičoka je vrlo fina, hrskava i ukusna, no ako ju jedemo samu - posljedice u vidu učestalih eksplozija plina su neminovne. Nitko nema tako puno probiotika da pojede sav taj prebiotik!
Dakle - sirova čičoka je dobra u malim količinama kao sastavni dio miješane salate . Dobroj probavljivosti i smanjenju efekta nadutosti će pomoći nešto gorko u toj salati - radič, zelena salata, list maslačka, riga, zatim kiselo u vidu limunovog soka ili jabučnog octa, ali i maslinovo ulje je vrlo prikladno u istu svrhu.
Ručak koji miriši na nedjelju
- ali puno brže i jednostavnije pripreme, pa nema veze što je četvrtak, recept
Sastojci po porciji: 200 gr pilećih zabataka bez kože i kostiju; 200 gr gomolja čičoke; grančica ružmarina; 1 kapula; zub - dva češnjaka; 1 dcl bijeloga vina (ili 1 žlica limunovog soka); oko 60 gr maslaca + 1 žlica maslinovog ulja; sol, papar prema ukusu.
Priprema: Na mješavini masnoća staklasto prepržimo kapulu, dodamo čičoke narezane na podjednake komade (ne treba guliti, dovoljno je oprati pod tekućom vodom uz pomoć četke ili grube strane spužve), pa pirjamo otprilike desetak minuta.
Sada razgrnemo čičoku po rubu tave i u sredinu složimo narezane karabatke i prepržimo ih kratko sa obje strane, samo da se zatvore pore.
Slijedeći korak je dodavanje protisnutog češnjaka, grančice ružmarina i malo vina ako nam je pri ruci. Poklopljeno još pirjamo desetak minuta.
Ako nismo imali vino, na kraju ćemo dodati malo limuna - ne da zakiselimo jelo, nego da to malo kiseline doda harmoniji okusa ono nešto što će nas podsjetiti na nedjeljni ručak