Divlji oblik raštike je rasprostranjen po mediteranskim zemljama, a kod nas raste uz obalu mora i po otocima. To je divlji oblik iz kojeg su nastale brojne. različite kupusnjače što ih uzgajamo po vrtovima. U obliku najbližem divljem kupusu uzgaja se po vrtovima uz obalu i tu je isključivo poznata kao raštika.
Botaničari ne isključuju mogućnost i vjerojatnost križanja samonikle, divlje raštike sa uzgojenim, vrtnim sortama.
To je vrlo otporna dvogodišnja biljka plavkastozelenih mesnatih listova, relativno dugih peteljki, na visokoj i snažnoj također "mesnatoj" ali žilavoj stabljici kojoj ni orkanska bura ne može ništa. U divljem obliku obožava vapnenačke stijene posoljene morem, ne obazire se na sušu, snažne vjetrove ili žarko sunce. Cvate žutim cvjetićima karakterističnim za većinu kupusnjača. To su oni cvjetići "u križ". Zapravo, imaju četiri, po dvije nasuprotne latice, ali mnogi ljudi vole u svemu što imalo liči vidjeti križ i odmah mu dati posebno značenje. Nije to neka novost zbog uvođenja vjeronauka u škole, cijela se botanička familija kojoj pripadaju kupusnjače i stručno naziva Cruciferae, t,j, krstašice...
Ti su cvjetići na proljeće složeni u rahle grozdaste tvorevine, a plod obično bude komuška (mahunica) u kojoj sazrijevaju sjemenke.
Još jedna samonikla kupusnjača, bliska rodica raštike, još rjeđa u prirodi je primorski kelj, Crambe maritima. Postao je toliko rijedak da je zaštićen. To je lijepa halofitna biljka koju često stanovnici otoka sa kojima dijeli stanište nazivaju i morski kaul (karfiol, cvjetača) zbog gustih nakupina bijelih cvjetića, pa izdaleka zaista liči na kaul izrastao u pjeskovitoj ili šljunkovitoj obali mora.
Rijetke i zaštićene samonikle biljke ne želim propagirati u ZdravojTravi u svojim receptima. Spominjem ih samo usput, kao informaciju da postoje. Zlu ne trebalo!
U današnjem receptu sam koristila listove uzgojene raštike, kupusnjače koju je New York Times svrstao u "superhranu, najzdravije i najskuplje povrće, otkriće desetljeća" i tako su naši seljaci uz obalu postali najbogatiji vrtlari na svijetu a da o tome pojma nemaju. Nije da nemaju ništa od toga, naprotiv!
Imaju vrlo ukusnu a nutritivno najbogatiju kupusnjaču na svijetu.
Zimska fritaja, recept
Sastojci - 2 dcl jogurta; 4 jaja; 2 žlice brašna; na vrh noža praška za pecivo; 4 žlice maslinovog ulja; 2 protisnuta režnja češnjaka; sol i papar prema ukusu i puno, barem 600 gr listova raštike.
Priprema - Raštiku gurnuti u kipuću vodu na par minuta, samo da "popusti", ocijediti i ostaviti da se ohladi, a onda što sitnije narezati.
Dok se povrće hladi, pjenjačom ručno umutiti sve ostale sastojke i zagrijati tavu neprijanjajućeg dna. Ako nema takve tave, biti će dobra i bilo koja druga malo nauljena i dovoljno velika da se u njoj ispeče sva pripremljena masa.
Najzad, umiješati narezanu raštiku u smjesu od jogurta i jaja i peći ili pržiti kako god vam se čini praktičnije.
Mogu se praviti pojedinačne, malo deblje palačinke ako ste vješti u okretanju, može se sva masa uliti odjednom u namaštenu, zagrijanu tavu i miješati lopaticom dok ne bude pečena, a može se i gurnuti u dobro zagrijanu pećnicu u limu za kolače i peći 20 - 25 minuta.
Da je ovo moj recept, bila bih ponosna na njega, jer je jelo zbilja ukusno. No, ovo je znala i moja baka rođena u pretprošlom stoljeću. Ona je tako pripremala kelj. Nikada nije vidjela raštiku, jer je živjela malo dalje na sjeveru.