Preskoči na glavni sadržaj

Kesten, Castanea sativa - Zaboravljena zimska spiza

 

Kesten (Castanea sativa), skroman div među listopadnim stablima, nekad je hranio više gladnih nego pšenica. U planinskim krajevima Evrope zvali su ga drvo kruha — jer kad bi žitarice zakazale, kesten nije. Od njegovog brašna mijesili su kruh, kuhala se “sirotinjska kaša”, a kolače su radili samo oni koji su imali sreće (ili puno šume).
Ono što malo tko zna: rimski vojnici su u svoje torbe često nosili sušene kestene kao terensku hranu — trajnu, hranjivu i dovoljno slatku da popravi volju nakon marša.
Još ranije, stari Grci smatrali su ih “liječnikom crijeva”, jer kesten ne sadrži gluten, ali obiluje taninima i vlaknima koja “smiruju trbuh”.
Kinezi su, pak, od kestena napravili gotovo kult — ondje se naziva “plodom dugovječnosti”, kuha se s rižom, dodaje u slane umake i jede i kao desert i kao lijek.
Francuzi ga stoljećima pretvaraju u marrons glacés — kandirane dragulje toliko delikatne da se ni kraljevi nisu stidjeli lizati prste.

Slika: još topli kuhani kesteni se lako gule


Zanimljivo je da divlji kesten, onaj kojeg uzgajamo po parkovima i ulicama gradova čiji nazivi mnogi brkaju s ovim jestivim, samoniklim, pitomim iz šume, zapravo uopće nije za jelo — gorak je i saponinast, iako su ga u ratovima znali mljeti za stočnu hranu ili čak sapun.
Kesten nikada nije bio zaboravljen, svake nas jeseni obraduje kao stari prijatelj iz mladosti kojeg dugo nismo vidjeli — sada kao “retro delikatesa”, a ne “hrana sirotinje”. A možda je upravo to njegova najveća pobjeda: što je preživio sve, od gladi do gurmanskih stolova.
Ono što je zaboravljeno su razni fini načini pripreme kestena za jelo. Većini nam je krajnji domet ispeći ili skuhati kestenje, možda od skuhanih napraviti slasni pire i poneku slasticu u vidu poznatog rolata koji se zbog puno posla pravi tek tamo negdje oko Nove Godine.
Slijedi recept za jednostavno, zaboravljeno zimsko jelo što jednako dobro funkcionira sa mesom kao i bez.
Zaboravljena zimska spiza, recept
Sastojci (po porciji): 250 gr kiselog kupusa; 10 - 15 kuhanih i oljuštenih kestena (zavisi od krupnoće): 1 manja kapula: malo masnoće za pirjanje; meso ako se odlučimo na mesni obrok - to može biti svježe meso kao za paprikaš, kockice pancete, možda koja kobasica...
Od začina svakako lovorov list, papar, može crvena slatka ili ljuta paprika, kiselo vrhnje baš i ne mora, ali ne znate što propuštate!

Priprema: Na masnoći prvo staklasto popržimo sitnije narezanu kapulu i pancetu (ako smo se odlučili za nju), pa zatim dodamo kiseli kupus i pirjamo sve dok kupus ne počne mijenjati boju.
Za to vrijeme stignemo kestene zarezati sa one ravnije strane u križić, skuhati ih i oljuštiti.
To je upravo vrijeme za ubaciti kestene u pirjani kupus i nastaviti dinstati još kratko, tek da se okusi prožmu.
Može se (i ne mora) pri kraju dodati masnog kiselog vrhnja i uz miješanje dozvoliti da vrhnje ukuha i učini jelo još slasnijim.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...