Kozji papak je nježna trajnica koja zna biti i jednogodišnja. Navodno. Ja nisam u to baš sigurna. Jako je prilagodljiva staništu, klimi, svim godišnjim dobima, atmosferi ljutnje pa čak i mržnje nekih vrtlara, voćara i stakleničara.
Nježna je samo tekstura listića i peteljki što jako liče na djetelinu, ali su jednobojni, nemaju onu karakterističnu svijetlu prugu kao djeteline. Listovi su zeleni i često prelaze u tamno ljubičastu boju. Mali, nježni cvjetić sa pet latica je žute boje, a plod je šiljasta mahunica što više liči na rog nego na papak. Kad ta mahunica sazrije, pukne i katapultira brojne sitne sjemenke vrlo dobre klijavosti i više od metar u daljinu. Ako onemogućite biljku da se širi sjemenom, ona će upotrijebiti podzemne metode korijenjem. Sposobni mali vražićak! To je jedan od najčešćih korova staklenika, vrtova i voćnjaka i ako ga nemate u svom vrtu, nešto jako krivo radite majčici Zemlji.
Susjedi Slovenci ovu biljku nazivaju daleko miroljubivije i romantičnije - rožasta kiselica. Ovo rožasta je od riječi roža (cvijet), a ne od značenja rog.
Kozji papak je samonikla (i te kako!) vrsta cecelja, toliko raširena da ne morate zavirivati u tuđi voćnjak. Naći ćete ga uz stazice, ljudskom rukom izmijenjena pa zanemarena tla, ali često izviruje i iz pukotine asfalta ili nekako dospije u pitare balkonskog cvijeća na vrh nebodera.
Jednako vrijedne i ukusne su i druge vrste cecelja, kiselih djetelina - onaj šumski, zečja soca, Oxalis acetosella, bijelih cvjetića sa tankim ljubičastim prugicama, sada nevidljivih jer se pojavljuju u rano ljeto, ili ona kisela, ukrasna djetelina kojom rado obrubljujemo gredice u cvjetnjacima ili nam služi kao pokrivač tla. Ta ukrasna "djetelina" ima veće listiće i najčešće brojne roza cvjetove.
Svi cecelji su jestivi i ukusni. Okus im daje oksalna, jantarna, jabučna i askorbinska kiselina. Ovo zadnje je vitamin C, a onu prvu neću komentirati jer mi je već dosta natezanja sa papagajskim neznalicama koje vrište na sam spomen oksalata, a nisu se potrudili saznati više o tome od stručnjaka, ne od njima sličnih papiga. Brišem svaki komentar na tu temu.
Lenja pita je legenda od koje je ostao samo naslov i vrlo ukusan, ekonomičan, izdašan kolač koji će uspjeti i onima koji tek trebaju otkriti kako se uključuje pećnica na njihovom štednjaku.
Vjerovali ili ne, isti i kod njih starinski recept istog naziva, imaju i Poljaci. Ni oni ne znaju porijeklo naziva. Pitala sam. Moja je teorija da je kolač nekako ukomponiran u sretnu pradavnu slavensku ljubavnu priču. Da je bila nesretna ljubav sa tragičnim krajem, ljudi bi pamtili. Pogledajte Romea i Juliju. Ljudi oduvijek vole crnu kroniku.
U originalnom starinskom receptu dolazi svinjska mast. Zbog vegetarijanskog dijela obitelji, koristila sam maslac. Kozji papak im nimalo ne smeta.
Lenja pita sa kozjim papkom, recept:
Sastojci za tijesto - 4 šalice brašna (to je 1/2 kg); 1 prašak za pecivo; 2 žlice šećera; 1 jaje; 6 žlica mlijeka; 200 gr maslaca; prstohvat soli i 1 žlica ruma (ne mora, ali je fino).
Sastojci za nadjev - 5 jabuka (to je 1 kg); 4 pune šalice škaricama rezanog cecelja (ako čupate, iščupati ćete i korijen); 2 žlice šećera + vanilin šećer i ako imate šalicu sjeckanih badema ili oraha, a može i suhih grožđica, no ne mora.
Priprema - Omekšali maslac sa šećerom i jajetom pjenasto istući, pa na to prosijati brašno sa soli i praškom za pecivo. Prosijati kroz kuhinjsko žičano cjedilo ako niste naslijedili pravo sito od bake.
Dodati rum i mlijeko, pa umijesiti tijesto i pokriveno staviti u hladnjak.
Uključiti pećnicu na 180 ili 200°C.
Izribati jabuke na krupniju stranu ribeža.
Tepsiju dimenzija 20 x30 cm premazati maslacem i pobrašniti.
Ohlađeno tijesto narezati na dva dijela. Jedan dio razvaljati na pobrašnjenoj radnoj podlozi i staviti u lim za pečenje, a drugi dio tijesta neka čeka u hladnijem dijelu frižidera.
Ne uzrujavajte se ako niste lijepo i točno razvaljali tijesto ili je puklo pri prenošenju u tepsiju. To je normalno i lako se popravlja krpanjem i gnječenjem. Ovo tijesto u tepsiji izbockajte vilicom da se ne napuše prilikom pečenja i pecite ga desetak minuta.
Jabuke treba dobro ocijediti rukama. Sok popiti. U jabuke umiješati cecelj, šećere i sjeckane bademe. Može i grožđice ili koje drugo suho voće, cijelo ili narezano, ako je krupnije.
Nadjev staviti na napol pečeno tijesto, pa preko nadjeva ravnomjerno naribati onaj preostali dio tijesta što je do sada čučao u hladnjaku, na krupniju stranu ribeža. Lakše je i ljepše nego da pravite još jednu koru koju treba krpati i bockati.
Pecite još pola sata, ili dok "crvići" od naribanog tijesta ne dobiju lijepu jantarnu boju.
Prije rezanja, kolač se mora ohladiti.
Sažmi