Mala krvara, dinjica je kod nas prilično česta biljka suhih staništa. Naći ćemo ju po šljunkovitim terenima i suhim pašnjacima. Ona je trajna, zeljasta, u toplijoj klimi zimi zelena, u mnogim zemljama cijenjena vrtna salatna biljka – salad burned (eng), Kleine Wiesenknopf (njem), pimpinella (tal). To su niski, uz zemlju skoro posve priljubljeni buseni bez stabljike, perasto nasuprotno složenih, jako nazubljenih listića na zajedničkoj dršci. Korijen je vretenast, slabo razgranat.
Zbog ugodnog mirisa po krastavcima, često završi u nekom piću, sa ili bez alkohola. Ljubiteljima koktela se isplati uzgoj male krvare u balkonskoj žardinjeri na nadmorskoj visini od suterena pa do visokog nebodera. Lijepo je imati svoj komadić prirode u svijetu betona.
Krvara spada u porodicu ruža, kao i na primjer kruška, šljiva i većina naših voćaka. Tko bi rek'o, zar ne ?!
Od svibnja pa do kolovoza krase ju gusti, maleni, kuglasti crveno zeleni cvatovi. To kada je na livadi. Na balkonu bi trebalo redovito uklanjati cvatove i tako potaknuti dinjicu na tjeranje novih mladih, mirisnih izdanaka.
Trajnica koja nam zimi služi kao salata, ljeti je jako dobar sastojak hladnih pića sa ledom. Ovo je lako provjeriti. Probajte prvo klasični gin & tonic sa par grančica malo zgnječene dinjice, zatim bez nje. Ako niste posve sigurni što je bolje, ponovite eksperiment. Za one jako nesigurne kojima će trebati i višekratno provjeravanje, odričem se od savjetodavne odgovornosti. Romantična atmosfera ljetne večeri na balkonu može zavarati...
Mala krvara je i odavno znana ljekovita biljka, no postoji i velika krvara, Sanguisorba officinalis koja je ljekovitija, ali slabije upotrebljiva za jelo. Izgledom su te dvije biljke veoma slične. Kako im i naziv kaže, razlikuju se po veličini, ali i prema staništu. Velika krvara preferira vlažnija staništa.
Ako možete birati, svakako izaberite malu krvaru. Naročito su ukusni proljetni izdanci prije nego biljka procvate, ali nije rijetkost da se pojave mlade biljke i na jesen, poslije prvih par kiša. Treba ih upotrijebiti svježe i sirove. Biljka nije prikladna za sušenje, gubi začinski miris. Izvrsno podnosi zaleđivanje. Suhe (ne mokre) listove jednostavno zavijemo u „cigaru“ od aluminijske folije, pa u zamrzivač na neodređeno. Aromatizirani maslac se također jako dobro čuva u ledenici. Izvrstan je u sendvičima. Kuhanjem i jakim usitnjavanjem u blenderu također slabi aroma koja je glavni adut ove biljke gurmanima. Onima drugima, što analiziraju nutritivnu vrijednost svakog zalogaja, aduti su iznimno bogatstvo C vitamina i karotina, te puka sirotinja od kalorija.
Lasi, smoothie, milkshake su napitci koji nam zanimljivije zvuče na stranim jezicima. Mogu biti začinjeni ili ne, slatki ili slani, uključivati voće ili povrće, ali sa dinjicom još vjerojatno niste probali a upravo sa njom su naj!
Današnji recept je vrlo ozbiljno i studiozno isproban do dna teće i izvrsno ocijenjen od degustatora.
Velebitska juha, recept
Sastojci za 4 obroka - 3 krumpira; 1 - 2 režnja češnjaka; 800 ml povrtnog temeljca (ili vode u nedostatku temeljca); mala vezica zelenog peršina; puna šalica listića dinjice; 1 dcl vrhnja za kuhanje (ili druga masnoća neutralnog mirisa; 2 žlice limunovog soka; sol.
Po želji hrskavo prepržene kockice pancete (slanine sušene na dimu) za posuti po gotovoj juhi u tanjuru.
Priprema - Očišćene i sitnije narezane krumpire pristaviti u hladnu vodu (ili povrtni temeljac) da se kuhaju dok ne postanu posve mekani. Pred kraj kuhanja dodati zgnječeni češnjak i dalje još kratko kuhati.
Posebno u vrhnju za kuhanje izmiksati listove peršina i od peteljki odvojene listiće dinjice. Na tu zelenu kremu dodati kuhani krumpir zajedno sa tekućinom i sve ujednačeno izmiksati.
Juhu vratiti na štednjak, posoliti prema ukusu, dodati limunov sok
i samo ju ponovo zagrijati, ne kuhati.
Hrskavo prepržiti kockice pancete i servirati ih na stolu u maloj zdjelici, da si svatko po želji pospe malo po juhi