Mirisna pelargonija, barbaroža, cukarin, geranium, teško da se može uvrstiti u domaće samoniklo jestivo bilje. Od svih tih pridjeva, odgovara najviše - jestivo. Davno, zaista davno porijeklo vuče iz Južne Afrike odakle se zbog divnog mirisa raširila praktično po cijelom svijetu. Veoma se lako razmnožava i dugovječna je, pa ćemo ju ponekad naći u bližoj okolini napuštenih, ruševnih kuća u toplijim krajevima. Kontinentalnu oštru klimu ne podnosi, pa se tamo uzgaja u posudama koje se zimi unose u kuću.
Mirisnih pelargonija ima više, no kod nas je najviše cijenjena ova sa mirisom limuna.
Priče o velikoj ljekovitosti protiv većine postojećih bolesti ovoga svijeta su neutemeljene, uostalom kao i sve druge razvikane panaceje. To ne sprječava naivčine i lažove da i dalje nekažnjeno i neodgovorno šire takve priče.
Njezin tobož pouzdan efekt repelenta je također izmislio netko tko živi u kraju koji tak i tak nema komaraca. Istina da komarci ne borave u njenoj krošnji pa makar barbaroža bila pokraj vrtnog jezerca. Ako sjednete na klupu u blizini, komarci će radije izabrati vas nego nju.
Barbaroža (tako se u mom kraju najčešće naziva) se prvenstveno koristila za obogaćivanje mirisom, a nekada i umjesto dezodorana. Posađena duž putova arboretuma kojima su prolazile dame u krinolinama ili stanovnici samostana u dugačkim haljama, ispuštala bi osvježavajući miris. Ta je funkcija zanemarena od kada su nestali plemenitaški arboretumi, izumljen dezodoran i pranje tijela a ne samo odjeće, postalo češća navika. Ne znam kako je sa samostanima.
Osim barbarože u škrinji sa posteljinom, običan svijet koji nema plavu krv koristio ju je od davnina za aromatiziranje kolača, pekmeza i čajeva. U toj grupi sam i ja.
Recept koji slijedi je zapravo jednostavan danas već višestoljetni klasik iz vremena vezenih uštirkanih stolnjaka, a mjere su izražene u čašama - onim od jogurta. To je zapravo malo modificirani, poboljšani mramorni kolač.
To što je u receptu vino, neka vas ne plaši. Kiselina iz vina će u kombinaciji sa praškom za pecivo dati kolaču posebnu rahlost i vlažnost, vino će poslužiti i kao nositelj arome i dodatno pojačati boju tamnijih dijelova kolača, a alkohol će iskuhavanjem potpuno ishlapiti.
Crn-bijel, mirisni kolačrecept
Sastojci: 3 čaše crnoga vina; 7 - 8 listova barbarože; 1 + 1 čaša šećera; 2 čaše brašna + 1 prašak za pecivo: 1 jogurt; 3/4 čaše ulja; 2 jaja; 2 žlice kakaa.
Glazura od čokolade - može i ne mora.
Tepsija - klasik iz početka prošlog stoljeća dim 18 x 30 cm, premazan maslacem i poprašen brašnom (iznutra premazati i pobrašniti! - napomena za one drske obiteljske slastičare što rijetko zalaze u kuhinju!).
Pećnicu treba zagrijati na 180°C
Priprema: prvo treba vino sa 1 čašom šećera i listovima barbarože iskuhavati, tj reducirati na 1/3, tako da ostane samo 1 čaša pomalo guste, mirisne tekućine. Listove barbarože možemo ali i ne moramo izvaditi.
Cijela jaja miksamo pjenasto sa ostatkom šećera, dodamo ulje, jogurt i brašno pomiješano sa praškom za pecivo.
Sada podijelimo smjesu na dva podjednaka dijela i u jedan od njih umiješamo kuhano vino i kakao prah.
U tepsiju žlicom slažemo naizmjence hrpice tamnog i hrpice svijetlog tijesta.
Napunjenu tepsiju nježno par puta zviznemo o stol, da se hrpice boja lijepo slegnu i stavimo u zagrijanu pećnicu.
Mojoj pećnici treba točno 30 minuta, no vi za svaki slučaj provjerite ubadanjem čačkalice u kolač da li je vaša pećnica obavila posao.
Nakon što se kolač malo ohladi, prelijemo ga glazurom od čokolade, no ni prašenju sitnim šećerom ništa ne fali.