Samonikli poriluk je za nas iz priobalja nešto kao medvjeđi luk u unutrašnjosti. Miris je vrlo sličan, no sezona traje puno duže. Tekstura je malo žilavija i ne moramo ići u šumu po njega. Poriluk dolazi k nama. Sve se odvija u skladu sa našom općepriznatom sklonosti fjaki i štedljivosti. Malo koja okućnica, put do obližnjeg dućana, kozja staza prema susjedu, ne obiluje mladim samoniklim porilukom u ovo godišnje doba. Nema potrebe ići u nekakvu berbu ili stvarati zalihe. Poriluk je sveprisutan čim jesenske kiše namoče tlo. Ovako mlad, samonikli poriluk toliko liči na običnu više dugačku nego visoku travu, da ga ni vješto oko bez naočala ne razlikuje od nje. Mora se malo pomirisati i odmah je sve jasno. Malo kasnije, kada plosnati tanki listovi, sa plitkim žlijebom uzduž, narastu i počnu se savijati, neki čak i kovrčati, a biljka pri tlu "porilukasto" slojevito odeblja, više neće biti zagonetka ni na prvi pogled iz visine od metar l pol.
Nema straha da ćemo branjem iskorijeniti ovu ukusnu biljku. Prvo, za iskorjenjivanje bi trebalo iščupati i korijen. To baš i ne ide lako bez obzira koliko jesenskih kiša palo po tvrdom kamenjaru. Tako se uglavnom dogodi da sakupljamo i koristimo samo nadzemni dio ovog luka, a podzemna lukovica ostaje u tlu. Ta podzemna lukovica je sposobna stvoriti nove biljke proizvodeći male, kuglaste i porculanski sjajno bijele biserne lučice od kojih će se svaka već u ovoj sezoni odvojiti od majke lukovice, pa napraviti vlastiti korijen i nadzemni dio. Ovaj način razmnožavanja uzrokuje pojavu nakupina samoniklog poriluka u busenima. Gotovo je nemoguće naći pojedinačnu biljku.
Pri kraju sezone rasta, idućeg ljeta, će one starije, dvogodišnje biljke poriluka procvjetati lijepim ljubičastim kuglama. Malo vjetar, više mravi, pomoći će rasijavanje sjemena i osvajanje novih teritorija.
Popis jela u kojima je ovaj samonikli luk dobro došao je beskrajan. U ovoj, početnoj fazi rasta dok je još mekan, najbolji, najmirisniji i najukusniji je svjež ili vrlo kratko pirjan. Ipak ga treba sitno narezati.
Mladi poriluk na najbrže, recept
Sastojci - puna šalica sitnije narezanog mladog poriluka, pola vezice sitno narezanog zelenog peršina; 2 jaja; 1 dcl mlijeka; ulje da pokrije dno tavice; sol i papar.
Priprema - na zagrijano ulje baciti poriluk i peršin mokre od pranja, posoliti, pa pirjati par minuta, dok voda ne ispari, a bilje omekša.
Jaja razmutiti u mlijeku i preliti preko biljaka.
Obod kajgane se prvi zgrušava, pa treba lopaticom miješati nježno ga odižući prema sredini i dopuštajući da tekućina curi prema rubu i tako se ravnomjerno peče bez da promijeni boju i jelo ostane fino kremasto.
Svi oni dragi ljudi što nas se sjete samo za vrijeme turističke sezone i pojma nemaju kako je jesen uz more lijepa i bogata, ovo isto jelo praviti će od pera mlade kapule iz vrta