Divlji poriluk potječe izvorno sa obala jadranskog, Crnog i Sredozemnog mora. Kod nas je doma i ne da se protjerati koliko god generacija različitih naroda ga tisućljećima jelo. Zapravo smo mi kod njega doma.
Svidio se taj poriluk i ostalim narodima širom svijeta, pa su ga prenijeli razni lovci na bilje, ali i osvajači tuđih teritorija jer su htjeli u tuđini imati domaću spizu. Ovo ide posebno Rimljanima koji imaju ovu biljku čvrsto ugrađenu u svoju povijest. Jedno vrijeme su čak zakonom bili obavezni jesti često poriluk. Naredio im Neron, car koji je bio ludo zaljubljen u svoj pjevački talent, a bio je uvjeren da mu svakodnevna konzumacija poriluka održava ljepotu glasa. Kaže povijest da nije bio samo ludo zaljubljen u sebe samoga nego da je bio općenito, zapravo lud.
Možda naši susjedi upravo tom pretjerivanju u jedenju poriluka svojih predaka duguju opće poznatu muzičku genijalnost.
Pustimo sada kultivirani, vrtni poriluk. To je samo blijeda sjena njegovog pretka - ovog divljeg. Još jedan argument za moju tezu da je čovječanstvo trebalo ulagati napore u razvijanje svoje čeljusti i zubala, a ne raznim postupcima mijenjati prirodu stvarajući veće ali vodenasto povrće umanjenog okusa i mirisa.
Divlji poriluk je zimska biljka, "naopake" vegetacijske sezone. Ima još mnogo jestivih biljaka koje više vole zimu nego ljeto. Ja ih dobro razumijem. Sve te biljke rastu tu oko moje kuhinje i naravno da se radujem zimi.
Uz obalu mora, jesen je ljepša nego proljeće, već zato što slijedi zima a ne ljeto...
Nakon prvih jesenskih kiša niknulo je obilje divljeg poriluka u bogatim busenovima. Istina da ovako mlad toliko liči na običnu travu, da čak i ja moram prvo pomirisati protrljan list prije nego se odlučim ubrati više. Nema straha da ćemo prorjeđivanjem busenja uništiti stanište ili biljku. Naprotiv, pomoći ćemo poriluku da izraste u lijepu, veliku i zdravu biljku.
Zreli divlji poriluk ima pod zemljom lukovicu koja neumorno proizvodi male biserne, okrugle lučice koje se odvajaju od majke, stvaraju vlastiti korijen i sposobne su biti baza nove biljke. Tako se ova biljka razmnožava. To je razlog zašto sada poriluk raste u gustom busenju. Jasno da ih treba razrijediti!
Slijedi jednostavan recept za ukusan prilog. Toliko je jednostavan, da nisam u naslov stavila začine jer ne bih imala razloga pisati i recept. Sve bi bilo rečeno već u naslovu.
Poriluk sa mrkvom
Sastojci za dvije porcije priloga - 300 gr poriluka; 3 - 4 mrkve; 3 dcl vode; 1 žlica vinske kvasine; 1 žlica šećera; 1 čajna žličica soli. Maslinovo ulje za kasnije.
Priprema - Oprati i narezati povrće, pa ga staviti u hladnu mješavinu vode, kvasine, soli i šećera. Krčkati dok povrće ne omekša, oko 15 - 20 minuta.
Ocijediti ono tekućine što se nije reduciralo, pa preliti kuhano povrće maslinovim uljem.