Preskoči na glavni sadržaj

Poriluk, Allium ampeloprasum - Poriluk sa mrkvom


Divlji poriluk potječe izvorno sa obala jadranskog, Crnog i Sredozemnog mora. Kod nas je doma i ne da se protjerati koliko god generacija različitih naroda ga tisućljećima jelo. Zapravo smo mi kod njega doma.
Svidio se taj poriluk i ostalim narodima širom svijeta, pa su ga prenijeli razni lovci na bilje, ali i osvajači tuđih teritorija jer su htjeli u tuđini imati domaću spizu. Ovo ide posebno Rimljanima koji imaju ovu biljku čvrsto ugrađenu u svoju povijest. Jedno vrijeme su čak zakonom bili obavezni jesti često poriluk. Naredio im Neron, car koji je bio ludo zaljubljen u svoj pjevački talent, a bio je uvjeren da mu svakodnevna konzumacija poriluka održava ljepotu glasa. Kaže povijest da nije bio samo ludo zaljubljen u sebe samoga nego da je bio općenito, zapravo lud.

Možda naši susjedi upravo tom pretjerivanju u jedenju poriluka svojih predaka duguju opće poznatu muzičku genijalnost.
Pustimo sada kultivirani, vrtni poriluk. To je samo blijeda sjena njegovog pretka - ovog divljeg. Još jedan argument za moju tezu da je čovječanstvo trebalo ulagati napore u razvijanje svoje čeljusti i zubala, a ne raznim postupcima mijenjati prirodu stvarajući veće ali vodenasto povrće umanjenog okusa i mirisa.
Divlji poriluk je zimska biljka, "naopake" vegetacijske sezone. Ima još mnogo jestivih biljaka koje više vole zimu nego ljeto. Ja ih dobro razumijem. Sve te biljke rastu tu oko moje kuhinje i naravno da se radujem zimi.
Uz obalu mora, jesen je ljepša nego proljeće, već zato što slijedi zima a ne ljeto...
Nakon prvih jesenskih kiša niknulo je obilje divljeg poriluka u bogatim busenovima. Istina da ovako mlad toliko liči na običnu travu, da čak i ja moram prvo pomirisati protrljan list prije nego se odlučim ubrati više. Nema straha da ćemo prorjeđivanjem busenja uništiti stanište ili biljku. Naprotiv, pomoći ćemo poriluku da izraste u lijepu, veliku i zdravu biljku.
Zreli divlji poriluk ima pod zemljom lukovicu koja neumorno proizvodi male biserne, okrugle lučice koje se odvajaju od majke, stvaraju vlastiti korijen i sposobne su biti baza nove biljke. Tako se ova biljka razmnožava. To je razlog zašto sada poriluk raste u gustom busenju. Jasno da ih treba razrijediti!
Slijedi jednostavan recept za ukusan prilog. Toliko je jednostavan, da nisam u naslov stavila začine jer ne bih imala razloga pisati i recept. Sve bi bilo rečeno već u naslovu.

Poriluk sa mrkvom
Sastojci za dvije porcije priloga - 300 gr poriluka; 3 - 4 mrkve; 3 dcl vode; 1 žlica vinske kvasine; 1 žlica šećera; 1 čajna žličica soli. Maslinovo ulje za kasnije.




Priprema - Oprati i narezati povrće, pa ga staviti u hladnu mješavinu vode, kvasine, soli i šećera. Krčkati dok povrće ne omekša, oko 15 - 20 minuta.
Ocijediti ono tekućine što se nije reduciralo, pa preliti kuhano povrće maslinovim uljem.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...