Preskoči na glavni sadržaj

Rogač, Ceratonia siliqua - Sumnijive gljive u umaku od rogača

 

Ne brinite, ponavljam samo predgovor jer u međuvremenu nije bilo nekih novosti o rogaču. Recept je posve nov.
Rogač je zimzelena mediteranska samonikla biljka, a nalazimo je od srednjeg prema južnom Jadranu sve više. Na sjeveru staništa to je grmoliko nisko drvo, prema jugu sve višlje stablo bujnije krošnje. Nije neko iznenađenje da spada u mahunarke, mada smo skloniji predodžbi niskih zeljastih biljaka kada se spomenu mahunarke...

Samonikli rogač na svom prirodnom staništu
Foto: Mirjana Galić Tomić


Posebna zanimljivost je E 410, zgušnjivač, sredstvo za želiranje, emulgator i stabilizator nazvan još i karuba guma.
To što su se prema naputku EU povukli lani neki proizvodi, uglavnom sladoledi, koji sadrže E 410 sa polica trgovina nije kriva karuba guma, nego njezina kontaminiranost pesticidom. Još jedan dobar razlog da sami pripremamo svoju hranu od početka, od prirodnih, nezagađenih sirovina kada god to možemo.
Svima koji strahuju od tih E brojeva na prehrambenim proizvodima na znanje - to su sitno samljevene sjemenke rogača.
Poznatija je funkcija tih sjemenki etalon za karat, pramjeru za zlato. Ni to ne možete doma ako niste ispirač čistog zlata na nekoj od naših rijeka. To da postoje zlatonosne rijeke u našoj blizini je manje poznato.
O tome koliko je rogač zdrava hrana, pa čak i ljekovit, vrišti cijeli internet, pa se neću miješati u tu temu. Dobar dio toga je istinit.
Zrele mahune rogača se mogu i samo tako grickati pa da bude fino, ali recept za to je ponižavajuće jednostavan za jednu ozbiljnu kuharicu kao što je ZdravaTrava. Svodi se uglavnom na to da morate imati zube.
Recept koji slijedi je iz kategorije onih drskih recepata za slastice kojima i mrzitelji kuhanja i totalni nepoznavatelji svih onih misterioznih alatki po policama i ladicama kuhinje mogu impresionirati neprikosnovene obiteljske kulinarske specijaliste.
Sumnjive gljive u receptu nemaju nikakve veze sa gljivarenjem i pravim gljivama, no svaka sličnost je namjerna.

Sumnjive gljive u umaku od rogača, recept
Sastojci - Krumpirovo tijesto od kuhanog krumpira, jaja i brašna - ono koje vam i inače uspijeva kada pravite njoke, gomboce, šufnudle .
Ako ste iz one drske kategorije kuhara i ne da vam se igrati sa tim tijestom niti čistiti kuhinju poslije, odrecite se gljiva i kupite gotove, smrznute njoke ili napravite palačinke.
Zvijezda recepta je umak, sastojci - 3 dcl mlijeka; 2 dcl vrhnja za kuhanje; 5 žlica brašna od rogača; 100 gr čokolade za kuhanje.
Ako ste od onih kojima navedeno nije dovoljno slatko, kada se umak malo ohladi, slobodno dodajte i žlicu meda. Ako vam je to sada previše slatko, okus se može uravnotežiti dodavanjem punog čepa ruma za kolače.
Preporučujem sve, isprobano je.

Priprema - Krumpirovo tijesto podijelite kao kada pravite njoke, na manje komadiće. Njih treba oblikovati u kuglice, pa držeći u dlanu lijeve ruke desnom zabodite čisti grlić prazne boce u kuglicu tijesta. Otisak kojeg ostavi boca će formirati stručak, a ostatak kuglice u dlanu će ostati kao klobuk gljive. Povremeno treba očistiti grlić boce za slijedeću upotrebu.
Ove krumpirove gljivice treba skuhati u malo više slane vode. Veća količina vode je potrebna da se brže ponovo zagrije do ključanja kada u nju ubacimo gljive.
Umak, priprema - U mješavini mlijeka i vrhnja za kuhanje par minuta kuhati brašno od rogača, dodati natrganu čokoladu i nastaviti kuhati uz miješanje sve dok se i čokolada posve ne rastopi i sjedini.
Pričekati da se umak malo ohladi, pa tek onda dodati med i malo ruma.
Umak preliti preko gljiva i praviti se važna (važan) uz falšu skromnost.
P.S. Skromnost nije vrlina. To su izmislili oni što se nemaju čime pohvaliti.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...