Preskoči na glavni sadržaj

Šmrika, Juniperus oxycedrus i još neki začini - Hrenovke u lisnatom tijestu

 

Šmrika, borovica, primorska kleka, Juniperus oxycedrus je zimzelen vrlo razgranat mediteranski grm do 4 m visine, ponekad manje stablo. Listovi su mu igličasti, tvrdi, na presjeku trokutasti, sa gornje strane ima dvije paralelne uzdužne skoro bijele pruge, a sa naličja izbočeno rebro - sve se to vidi tek uz povećalo jer su listići mali, kratki i uski - gotovo bodlje. Tako ih i doživljavamo dok beremo plodove.
Ti oštri listovi su načičkani gusto po cijelim granama i ograncima, složeni pršljenasto po tri u skupini.
Šmrika je dvodomna biljka. Cvate u kasno proljeće neuglednim cvatom, no cvatnja ne može proći nezapaženo - na najmanji dodir ili povjetarac dižu se oblaci peluda - medeni mjesec cijelih šumaraka.
Plod sazrijeva u jesen, treće godine od cvatnje, pa na istoj ženskoj biljci istovremeno nalazimo zelene nezrele i zrele smeđecrvene neprave bobe, sa po tri ovalne sjemenke. Tjeme kuglastog ploda krasi urezana trokraka zvijezda.
Šmrika slovi kao izuzetno ljekovita biljka, no kao i sve takve biljke što imaju jak učinak na našu fizioligiju istovremeno može biti i opasna ako se pretjera u količini ili učestalosti konzumiranja.
Osim vrlo neugodnih i opasnih nuspojava predoziranja šmrikom, impresionirao me podatak da u slučaju predoziranja mokraća poprima miris po ljubičicama. Nadam se da ovaj podatak nitko neće zloupotrijebiti zbog neke uvrnute taštine.
Kao začinska biljka, šmrika je poznata od davnina - uglavnom uz teže probavljiva jela - divljač, težu perad, svinjetinu, govedinu, kobasice, paštete, marinade, kiseli i slatki kupus, kelj ali i u ponekim receptima sa voćem - kruške kuhane u vinu, na primjer. Kod nas manje uobičajeno, miris i okus šmrike su dobrodošli i u brojnim slasticama.
Od ostalih začina, šmrika se dobro slaže sa paprom, lovorom, kaduljom, timijanima, ružmarinom, origanom i mažuranom.
Bliska rodica šmrike je kleka, brinja, plava borovica (ne borovnica!), Juniperus communis - izgledom vrlo slična šmriki, tamno plavih, skoro crnih kuglastih plodova sa nježnom pepeljastom nahukom. Miris, djelovanje i upotreba su slični, tek nešto blaži, a listići malo manje oštri. Razlikuju se i po staništima. Plava kleka zauzima daleko veće područje - njeno je svo kopno sa kontinentalnom klimom.
Obje su biljke možda najpoznatije po alkoholnim pićima, destilatima ali i maceratima - gin, klekovača, travarica... Treća, prilično česta naša šmrika je mala, planinska kleka – Juniperus nana. Plave bobe koje uopće nisu bobe, nego mali okrugli češeri kao i kod svih ostalih šmrika, također su jestive i imaju isti karakterističan fini miris. Listići planinske kleke su najmanje oštri, skoro mekani, a miris i okus plodova najblaži. Kada Juniperuse koristimo za začin, treba obratiti pažnju na efikasnost djelovanja na našu fiziologiju i ne pretjerati, uostalom kao ni sa bilo kojim drugim začinom. Najsnažnije djelovanje, okus i miris ima smeđa šmrika, zatim kopnena plava, obično ju nazivamo kleka, i najzad planinska klečica. Ovome treba prilagoditi i doziranje juniperusa u jelima.

Ostale začinske biljke uključene u recept koji slijedi su svima poznate i mogu se nabaviti i na policama supermarketa, no svako je jelo ipak atraktivnije i ukusnije ako se potrudimo pronaći začine u prirodi. Nisu svi i svugdje pristupačni u sva godišnja doba, no uz samo malo znanja i truda možemo ih lijepo osušiti i onda sa sigurnošću znati što jedemo. Užitak u uspomenama na izlete u prirodu dok zimi guštamo u jelima sa tim začinima isto nije zanemariv.


Hrenovke u lisnatom tijestu
Sastojci - 6 hrenovki; pola pakovanja zamrznutog lisnatog tijesta - odlediti; po grančica ružmarina, kadulje i desetak plodova šmrike; 1 jaje za premazivanje.
Priprema - začine usitniti, jaje istući vilicom, a pećnicu zagrijati na 180 - 200°C.
Odleđeno lisnato tijesto treba tanko razvaljati, skrojiti podjednake pruge, premazati jajetom i posuti usitnjenim začinima.

Svaku hrenovku treba omotati prugom tijesta, položiti u pek papirom prekriven pleh i odozgor još premazati jajem. Peći dvadesetak minuta ili dok zamotuljci ne dobiju lijepu jantarnu boju
Pozvati susjedu na pivo i briškulu.
Dok se obuje i dođe preko zidića što dijele dvorišta, hrenovke su gotove.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimne otpornosti, nego i zbog...