Preskoči na glavni sadržaj

Šmrika, Juniperus oxycedrus - Ukiseljena jaja


Duž naše obale nemilosrdno se širi šmrika i predstavlja veliki dio makije. Šmrika se namnožila na mjestima gdje je nestalo ovčarstvo, obrasla je zapuštene puteve u udaljene zaboravljene maslinike.
Ovce ne jedu šmriku, ali su je pastiri nekada sjekli i tako čuvali pašnjake. Jednom posječena šmrika više ne raste iz korijena. To je dvodomni trajni, zimzeleni i baš jako bodljikavi grm. Bodljikavi, vrlo oštri listići čvršći su i neugodniji od listića kopnene bliske rodice kleke, Juniperus communis. Za razliku od kopnene rodice, ženski grmovi šmrike nose crvenosmeđe bobice sličnog ali intenzivnijeg mirisa i okusa.
Te bobice se upotrebljavaju u narodnoj medicini kao vrlo moćan diuretik, a u kulinarstvu su najpoznatije kao začin teže probavljivim jelima od divljači.
Ipak je najpoznatija upotreba šmrike maceracija u rakiji, a ni starinsko vino od sušenih smokava ne može se pošteno napraviti bez tih bobica.

Reska bevanda, ni vino ni sok, od vode i fermentiranih plodova šmrike izgleda da je nekada bila veoma popularna i to ne samo duž jadranske obale. Jednako se koristila i kleka, vrsta sa tamno plavim bobicama, karakteristična za unutrašnjost.
Šmrike su jak začin i priče o tome da su spašavale stanovnike priobalja i otoka u vrijeme gladi su bajke. Kao kada biste rekli da je na primjer papar spasio neki kraj od gladi...
Ukiseljena jaja kod nas baš i nisu uobičajena spiza. To su tvrdo kuhana jaja močena najmanje 3 do puno dana u začinjenoj otopini kvasine, vode, soli i šećera.
Kao i kod mnogih drugih danas popularnih jela, ovo je izvorno bio način da se hrana očuva iz doba obilja za vremena nestašice. Zapravo konzerviranje jaja.
Danas je to zalogajčić kojim se diče i svojataju izvornost porijekla mnoge zemlje na više kontinenata. Kisela jaja su naročito popularan snack u pivnicama, konobama i barovima širom svijeta, mjestima gdje se poslužuje pivo.
Kod nas se uglavnom vide u stranim filmovima. Šteta, to je tako dobro imati u kući za one pidžama dane dok vani bjesni bura i dobro bi došla mala okrepljujuća pauza od društvenih igara.

Ukiseljena jaja, recept
Sastojci za teglu od 750 gr - 7 tvrdo kuhanih pa oljuštenih jaja; 1 šalica od 2 dcl vinske kvasine; 3/4 šalice vode; 1 čajna žlica soli; 2 čajne žlice šećera; 2 lista lovora; 1 manja kapula; pola žličice papra u zrnu; 10 bobica šmrike (naravno da može i plave kleke) i par grančica kopra ili koromača.



Priprema - složiti jaja u teglu, pa ih preliti prokuhanom i začinjenom otopinom. Grančice koromača treba staviti na vrh, ali da također budu pokrivene otopinom. Zatvoriti teglu i čuvati tako najmanje tri dana prije konzumacije. Nekada su se jaja tako čuvala mjesecima. Što duže stoje, to bivaju gumastija. Neki upravo to više cijene.
Otopinu za preljev pravimo tako da kratko prokuhamo mješavinu vode, kvasine, soli i šećera zajedno sa narezanom kapulom, šmrikama, paprom i lovorom. Kuhati treba samo do prvog ključanja i otapanja soli i šećera.
Ovako pripremljena jaja su izvrstan prilog salatama, sendvičima i hladnim narescima. Ne treba zaboraviti ni finu, mirisnu, ukiseljenu kapulu iz tegle sa jajima.

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...