U toplijim krajevima, duž jadranske obale, biljka koju većina ljudi poznaje kao vrtni sljez raste samoniklo. I dok se svi trudimo uzgojiti ju u vrtu zbog prelijepih cvjetova i strpljivo čekamo da sjeme proklija na mjestu gdje smo ga posijali, pa onda još godinu dana da procvate, samoniklo trandovilje drsko viri preko suhozida iz zapuštenog terena. A i to mjesto gdje posijemo trandovilje tako je privlačno mravcima, da nije rijedak prizor kolone tih marljivih transportera sa teretom baš našeg sjemena trandovilja. Naravno da ćemo se nagodinu iznenaditi...
Trandovilje je biljka iz porodice Malvaceae, sljezovača. Kao i većina drugih jestivih sljezovača i ova biljka sadrži onu finu sluz kojom možemo zgusnuti juhe, a tamno crvenim cvijetom ne samo zgusnuti, nego i posve prirodno obojiti slastice, napitke, a zašto ne i juhu?!
Nezreli plodovi trandovilja su dušu dali za fine rižote ili begovu čorbu - izvrsno zamjenjuju bamiju.
Vrlo mladi listovi izbijaju iz zemlje ne samo na proljeće, nego i sada u jesen - poslije prvih kiša.
Veliki listovi samo malo starijih biljaka su pregrubi za jelo. Prekriveni su dlačicama koje ne nestaju kuhanjem, pa imate osjećaj da je u jelu nekako zaostao pijesak. Naprotiv, mladi listovi su ukusni kao i oni od crnoga sljeza.
Prednost im je što su veći, a i okus se pomalo razlikuje. Razlikuju se i po nešto manjem sadržaju sluzi, ali posve dovoljnom da jelu dadu onu kremastu strukturu koju inače postižemo dodavanjem masnoće.
Juha je omiljeno jelo u našim krajevima. Je li ona predjelo ili nije, česta je nedoumica potaknuta učestalim televizijskim igrama bez granica u kulinarskom umijeću.
Kojekakvi chefovi visokih kategorija i visokih uštirkanih bijelih kapa nameću nam svoje jednako uštirkane, rigidne stavove o jedino ispravnom slijedu jela.
Razumijem ja njih. Još su u tinejđerskoj dobi, iz vremena kada su prevrtali očima na svaku i najmanju obavezu u kućanstvu, krenuli u stručnu školu, naučili tamo svjetske trendove, zaboravili domaće juhe koje su srkali za maminim stolom. Sada, umjesto juhe, sole pamet svojoj majci i prije glavnog jela nameću nam skoro prazne velike tanjure sa hrpicom nečega poprskanom drugačijim nečim kontrastne boje i okusa...
No, dobro. Nitko nas ne tjera na kulinarska natjecanja niti u pokondirene "fine" restorane. Domaća svakodnevna kuhinja se razlikuje od hotelske i kod kuće možemo slijediti tradiciju slijeda jela koja nije bezveze postala tradicija.
Trndofil juha, recept
Sastojci za 4 puna tanjura: desetak vrlo mladih listova trandovilja (biramo one najmanje iz busena); 1 manja kapula; 1 manji krumpir; mješavina maslaca i ulja da pokrije dno posude; vrhom puna žlica dimljene slanine izrezane na vrlo sitne kockice; 1 žlica sjeckanog kopra (ili pola žlice sušenoga); 3 režnja češnjaka; žlica kiselog vrhnja i 7 dcl vode. Sol i prema ukusu svježe mljeveni papar.
Priprema: Sve što se od sastojaka da usitniti, usitnimo.
Na zagrijanoj masnoći prvo staklasto prepržimo kockice kapule. dodamo kockice pancete, par puta promiješamo da zamiriši, pa dodamo kockice krumpira i sve nalijemo vodom. Čim jelo proključa, a krumpir malo omekša (hoće ako su kockice sitne), dodamo i grubo narezano svježe lišće trandovilja, bez peteljki.
Još desetak minuta kuhanja, pa dodajemo začine - kopar, češnjak, sol, možda papar i obavezno kiselo vrhnje.
Sada je pravi čas za uronjivi mikser.
Tako nazivamo onaj štapni mikser bez kojeg suvremena kuhinja ne funkcionira suvremeno.
Još samo minut - dva kuhanja i juha je gotova.
Okus je izvanredan, no ako nismo pazili da skuhamo baš jako mlado lišće trandovilja, poneke osjetljivije će "grebati" u grlu spomenuta pješčana tekstura.