Preskoči na glavni sadržaj

Žižula, Ziziphus jujuba - Ludilo džem


Žižula, čičindra, čičimak je nisko ili srednje visoko drvo /grm, često uvijenih, čvornatih baza grana i tanjih, elastičnih visećih grančica koje znaju biti ponekad i duge do skoro 1 m.
Listovi su mali, sjajni, kožasti, ovalni, s tri jasno vidljive žile od peteljke prema vrhu.
Plod je okrugli, ponekad jajasti poput šljive, no znatno sitniji. Sazrijevanjem prelazi iz maslinastozelene do crvene/mahagonij boje, a tekstura mu je poput jabuke, miris diskretan, okus blago slatko - kiselkast.
Većina primjeraka ima par bodlji u pazušcima listova - kratkih ali neugodnih, pa zato pri branju - polako i pažljivo!

Plodovi se beru kada omekšaju i budu crvenosmeđi.
Samoniklu žižulu ćemo naći po krškim, kamenitim terenima. Voli sušu i obilje sunca.
Treba ju potražiti po rubovima zapuštenih maslinika ili smokava.
Žižula nije naše autohtono stablo, porijeklo vuče iz daleke Kine - negdje sa obala Žute rijeke. Kroz Put svile i razne trgovinske rute, prenesena je prema zapadu — do Bliskog istoka, pa u manjoj mjeri u južnu Europu. Stari su je Rimljani objeručke prihvatili, pa postoje recepti iz toga doba.
Popularnost ove voćke u Evropi, zapravo uglavnom na Mediteranu, kroz stoljeća, pa i milenije, raste i opada.
Sada je vrijeme začetka plimnog vala omiljenosti.
Uzgoj žižule datira daleko u prošlost, starija je voćka od uzgojene jabuke, a kako je prilagodljiva i ne pruža otpor uzgoju, selekciji, raznim manipulacijama uzgajivača koji uporno žele popraviti prirodu u skaladu sa svojim željama - do sada već ima gotovo 700 sorti ove voćke.
Ne kod nas.
Kod nas je to manje poznato voće, češće se razmnožava samo od sebe nego marljivim trudom voćara. Oni rijetki uzgajivači žižule koriste (a zašto i ne bi?!) nedostatak konkurencije pa nabiju cijenu.
Sušeni plodovi žižule su posebna delicija - okus i miris su višestruko pojačani, šećeri koncentrirani, pa nije čudo da ih nazivaju i "kineske datulje".
Trajnost - do potrošnje zaliha.
Slijedi recept za džem od sušenih žižula sa čokoladom. Da, samo dva sastojka. Ako niste iz Dalmacije, da prevedem - riječ "ludilo" je uobičajen pridjev u značenju "da ti pamet stane kako je dobro!".

Ludilo džem, recept
Sastojci: 500 gr suhih žižula; 400 ml vode; 120 gr čokolade za kuhanje



Priprema: žižule namočimo preko noći u mlakoj vodi, pa slijedeći dan ocijedimo i povadimo koštice, a mezgu (usplođe) narežemo.
Otkoštićene i usitnjene žižule pristavimo kuhati sa oko 4 dcl vode, pa kada se raspekmeze dodamo i sitnije natrganu čokoladu, pa uz miješanje nastavimo kuhati dok se čokolada ne sjedini sa voćem.
Hoćete li dodati i neki začin prema svom ukusu (kora naranče, cimet, malo ruma, vanilija ili đumbir) - to ostavljam vama. Ja nisam.
Također, ako vam smeta nejednolična, manje glatka tekstura gotovog džema zbog komadića kožice koji se kuhanjem ne raspadaju - problem se lako rješava štapnim mikserom.
Meni to nije problem, naprotiv!
Sažmi

Popularni postovi s ovog bloga

Menta, Mentha aquatica (ili piperita) - Rolat bez pećnice

  Mente su brojna obitelj mirisnih biljaka koje se još i međusobno križaju i zaista je teško koji put samo na osnovu lista, pa čak i mirisa, prepoznati o kojoj se radi. Razlikuju se i po intenzitetu i kvaliteti mirisa, te po staništu. Za recept koji slijedi upotrijebljena je vodena metvica, Mentha aquatica pepermint okusa. Neka vas ne zbuni par listića dugolisne mente stavljenih za dekoraciju na fotografiji. Nije zabuna, tek želja da se vidi raskoš i iskoristi stara fotografija jer novu nisam uspjela napraviti prije nego li je nestalo kolača. Prednost slastice čiji recept slijedi je u tome što se ne mora prići ni blizu štednjaka, brzo i jednostavno je za napraviti, ludo je ukusno, a i mala feta osigurava onu dozu slatkog za kojom često žudimo. Teoretski, u praksi se to ipak svede na više tih fetica... Vjerujem da bi kolač bio vizualno privlačniji da je umjesto listova mente upotrijebljen ekstrakt i ona lijepa neonsko zelena prehrambena boja, no sigurna sam da bi izgubio na okusu...

Tušt, Portulaca oleracea - Warp brzinski ručak

  Srce ljeta. U široj okolici moje kuhinje su zaredale vrućine i suša. Već počinjem sumnjati da će ta nevolja ikada proći. Možda se to globalno zatopljenje koje tako dugo najavljuju meteorolozi manifestira prvo na uskoj lokalnoj razini baš ovdje oko mene. Slika: fjaka u hladovini Kamenjar je opustio, biljke su uvenule, puževi i kornjače se zavukli pod zemlju i suhozide, žabac što je mjesecima pjevao ljubavne posve je utihnuo i ne vidim ga više u vrtnom jezercu, mačke su se izvrnule u hladovini, cvrčci popadali u nesvijest i cvrče samo kasno navečer, čak su i komarci malaksali pa više niti zuje niti bodu...  Da je opasno krizno stanje jasno je i po tome što mi se ne mili kuhati...  A tušt se raspištoljio, sočan, mesnat, hrskav, svjež, kao da se njega ova katastrofa od suše i vrućine ne tiče.  Kada ljudi budu napuštali sparušenu Zemlju i naseljavali neku drugu planetu, glavno jestivo bilje koje će nam omogućiti preživljavanje vrste biti će portulak. Ne samo zbog iznimn...

Koromač, Foeniculum vulgare - Anison pjenica

  Samonikli, divlji koromač, morač, komorač, slatki janež, anison je mediteranska biljka koju zbog narodnog naziva ljudi često brkaju sa povrtnicom, vrtnim koromačem ali i začinskom biljkom anis. Ima nešto sličnosti u svim tim biljkama - povrtnica je kultivacijom nastala od divljeg koromača, a anis ima vrlo sličan miris koji potječe od eteričnog ulja kojeg ima i u koromaču.  Samonikli, divlji koromač od pamtivijeka je omiljena hrana ljudi sa obala Mediterana. Oni koji nikada u životu nisu vidjeli koromač, ipak poznaju njegov okus i cijeli ga život traže i ne znajući otkuda potječe ta želja. To je prva ljekovita biljka koju dobije dojenčad u čaju protiv probavnih kolika, biljka koja je olakšala mnogu neprospavanu noć zabrinutim roditeljima, spasila dojilje od panike da će mlijeko presahnuti, miris bronhi bombona koji obilježava djetinjstvo, aroma rakije i likera koja nam se svidi na prvu u odrasloj dobi.  Poznata, fina aroma koja izvlači podsvjesne ugodne uspomene još od d...